- priznánica
- -e ž (ȃ) knjiž. listina, s katero se kaj potrjuje; potrdilo: dati, izpolniti priznanico ♦ jur. dokument, s katerim se potrdi plačilo dolga; pobotnica
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
priznánica
Look at other dictionaries:
prìznanica — ž pismena potvrda (za plaćeni račun, o predaji čega itd.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
priznanica — prìznanica ž DEFINICIJA pismena potvrda (za plaćeni račun, o predaji čega itd.) ETIMOLOGIJA vidi priznati … Hrvatski jezični portal
nȃmira — ž arh. 1. {{001f}}ono čime se namiruje neka potreba, neko traženje, potrebna količina 2. {{001f}}priznanica kojom se potvrđuje primitak (novca) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obligácija — ž 1. {{001f}}čin čijeg vezivanja moralnim, društvenim ili pravnim obvezama 2. {{001f}}obvezujuća snaga zakona, ugovora, obećanja ili osjećaja dužnosti 3. {{001f}}ekon. vrijednosni papir obično s fiksnim iznosom; obveznica, priznanica, zadužnica ✧ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rèvers — (revȅrs) m 1. {{001f}}pismena potvrda (priznanica, obveznica) kojom se jamči povratak onoga što je posuđeno [dati (komu što) na ∼] 2. {{001f}}zadnja, druga strana metalnog novca; naličje [okrenuti na ∼], opr. avers ✧ {{001f}}njem., fr. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tìket — m reg. 1. {{001f}}rij. vozna karta, ulaznica; cedulja, priznanica 2. {{001f}}listić s rubrikama koje se ispunjavaju brojevima (u sportskoj prognozi, na klađenjima i sl.) 3. {{001f}}glasački listić ✧ {{001f}}engl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
revers — rèvers (revȅrs) m DEFINICIJA 1. pismena potvrda kojom se jamči povratak onoga što je posuđeno [dati (komu što) na revers]; obveznica, priznanica 2. zadnja, druga strana metalnog novca [okrenuti na revers]; naličje, opr. avers ETIMOLOGIJA njem.… … Hrvatski jezični portal
recepis — recèpis m DEFINICIJA term. priznanica za primljenu stvar (pismo, novac, pošiljku i sl.); predatnica, skladišnica, primka, potvrda ETIMOLOGIJA lat. recepis … Hrvatski jezični portal
namira — nȃmira ž DEFINICIJA arh. 1. ono čime se namiruje neka potreba, neko traženje, potrebna količina 2. priznanica kojom se potvrđuje primitak (novca) ETIMOLOGIJA vidi namiriti … Hrvatski jezični portal
obligacija — obligácija ž DEFINICIJA 1. a. čin čijeg vezivanja moralnim, društvenim ili pravnim obvezama b. obvezujuća snaga zakona, ugovora, obećanja ili osjećaja dužnosti 2. ekon. vrijednosni papir obično s fiksnim iznosom; obveznica, priznanica, zadužnica… … Hrvatski jezični portal
