Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
prìvrženōst — ž 1. {{001f}}osobina onoga koji je privržen 2. {{001f}}psih. ponašanje organizma koji je u odnosu udruživanja ili ovisnosti prema drugom objektu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
privrženost — prìvrženōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. osobina onoga koji je privržen 2. psih. ponašanje organizma koji je u odnosu udruživanja ili ovisnosti prema drugom objektu ETIMOLOGIJA vidi privržen … Hrvatski jezični portal
integrìtēt — m 〈G integritéta〉 1. {{001f}}stanje potpunosti, cjelovitosti (materijalne, pravne, psihičke) a. {{001f}}kada ima sve svoje dijelove (o teritoriju i sl.) b. {{001f}}kada nije funkcionalno oštećena ili manjkava [biološki ∼; mentalni ∼] 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
klasicìzam — m 〈G zma〉 1. {{001f}}smjer u umjetnosti (s kraja 18. i poč. 19. st.), za uzor uzima grčku i rimsku antičku umjetnost 2. {{001f}}pren. zalaganje, privrženost tradicionalnim pravilima, idejama ili načelima; tradicionalizam ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ljúbiti — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ljȗbīm (se), pril. sad. ljúbēći (se), prid. trp. ljȗbljen, gl. im. ljúbljēnje〉 1. {{001f}}dodirom usana izražavati ljubav, poštovanje ili naklonost [∼ u lice]; cjelivati (se) 2. {{001f}}a. {{001f}}osjećati ljubav… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lokalpatrìot — m (lokalpatrìotkinja ž) onaj koji izražava ljubav, privrženost prema mjestu ili kraju u kojem je rođen ili živi ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍdānōst — ž osobina onoga koji je odan; privrženost, vjernost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
priljúbiti — (što, se) svrš. 〈prez. prìljūbīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. prìljūbljen〉 1. {{001f}}(što, se) sasvim približiti jedno uz drugo, pritisnuti, približiti jedno drugom tako da čine kao jednu cjelinu 2. {{001f}}(se) pren. osjetiti bliskost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
purìzam — m 〈G zma, N mn zmi〉 1. {{001f}}stroga privrženost ili načelno zahtijevanje preciznosti i korektnosti, težnja za čistoćom, u fizičkom (higijena) i intelektualnom smislu; čistunstvo (često u negativnom kontekstu) 2. {{001f}}lingv. djelatnost u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vìkāč — m (vikàčica ž) 〈G vikáča〉 1. {{001f}}pejor. a. {{001f}}onaj koji viče, koji vikom dosađuje; bukač b. {{001f}}onaj koji bučno ističe svoju privrženost idejama itd. 2. {{001f}}pov. objavljivač vijesti uz bubanj; pozivar, telal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
