akreditív

akreditív
-a m (ȋ) 1. fin. pismena izjava banke, da bo izplačala znesek pod določenimi pogoji: izdati, odpreti akreditiv za milijon dinarjev / osebni akreditiv bančna listina, s katero je mogoče dvigati zneske pri drugih bankah; kreditno pismo; dokumentarni akreditiv akreditiv proti izročitvi dogovorjenih trgovskih listin 2. mn., polit. pooblastilne listine, ki jih poslanik ob nastopu službe izroči poglavarju tuje države; akreditivna pisma

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • akreditiv — akredìtīv m <G akreditíva> DEFINICIJA 1. dipl. pismena punomoć diplomatskog predstavnika pri vladi druge zemlje [predati akreditive]; vjerodajnica 2. bank. a. polog na posebnom bankovnom računu koji služi kao jamstvo za financijsko pokriće… …   Hrvatski jezični portal

  • akredìtīv — m 〈G akreditíva〉 1. {{001f}}dipl. pismena punomoć diplomatskog predstavnika pri vladi druge zemlje [predati ∼e]; vjerodajnica 2. {{001f}}bank. a. {{001f}}polog na posebnom bankovnom računu koji služi kao jamstvo za financijsko pokriće poslova što …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • devizni — dèvīznī prid. DEFINICIJA bank. koji se odnosi na devize SINTAGMA devizna burza međunarodno tržište deviza i valuta; devizna kvota propisani i odobreni ograničeni izvoz ili uvoz inozemne valute, što ga je odredila središnja banka ili druga… …   Hrvatski jezični portal

  • akreditivni — akredìtīvnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na akreditiv SINTAGMA akreditivno pismo term. 1. punomoć određenoj osobi da zastupa potpisnika pisma u nekim poslovima, odnosno raspolaže izvjesnom sumom novca 2. v. vjerodajnica ETIMOLOGIJA vidi… …   Hrvatski jezični portal

  • odpréti — prèm dov., odpŕl (ẹ ȅ) 1. dati kaj v tak položaj a) da je mogoč prehod, vstop ali izstop: odpreti okno, vrata; odpreti zapornice; odpreti za ped; hrupno, tiho odpreti; odpreti nastežaj; vrata so se nenadoma sama odprla b) da postane notranjost… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • akredìtīvnī — akredìtīvn|ī prid. koji se odnosi na akreditiv ∆ {{001f}}∼o pismo term. 1. {{001f}}punomoć određenoj osobi da zastupa potpisnika pisma u nekim poslovima, odnosno raspolaže izvjesnom sumom novca 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}vjerodajnica{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vjerodájnica — ž 1. {{001f}}pismo, isprava kojom se kome daje povjerenje, dokaz pravovaljanosti, dopuštenje pristupa 2. {{001f}}dipl. akreditivno pismo, {{c=1}}usp. {{ref}}akreditiv (2){{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vinkulacija — vinkulácija ž DEFINICIJA term. ograničenje raspolaganja vrijednosnim papirima njihovim vezivanjem za neki drugi akreditiv; zaporka (na vrijednosne papire) [vinkulacija police] ETIMOLOGIJA vidi vinkulirati …   Hrvatski jezični portal

  • vjerodajnica — vjerodájnica ž DEFINICIJA 1. pismo, isprava kojom se kome daje povjerenje, dokaz pravovaljanosti, dopuštenje pristupa 2. dipl. akreditivno pismo, usp. akreditiv (2) ETIMOLOGIJA v. vjera + v. dati …   Hrvatski jezični portal

  • akreditirati — akreditírati (koga) dv. <prez. akredìtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA dati/davati potrebne ovlasti, opunomoćiti koga da predstavlja pravnu osobu pred drugom (ob. o diplomatskim predstavnicima u drugoj… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”