prigovòriti — (komu, čemu) svrš. 〈prez. prigòvorīm, pril. pr. īvši, prid. rad. prigovòrio〉 uputiti, staviti prigovor (1) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prigovoriti — prigovòriti (komu, čemu) svrš. <prez. prigòvorīm, pril. pr. īvši, prid. rad. prigovòrio> DEFINICIJA uputiti, staviti prigovor (1) ETIMOLOGIJA pri + v. govor, govoriti … Hrvatski jezični portal
prigovarati — prigovárati nesvrš. <prez. prigòvārām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (komu), v. prigovoriti 2. (Ø) razg. stalno se na sve tužiti, stalno biti nezadovoljan; kukati, jadikovati FRAZEOLOGIJA kćerku kara snahi prigovara… … Hrvatski jezični portal
dȁti — (koga, što, komu što, se) svrš. 〈prez. dȃm/dádem/ dȁdnēm (se), pril. pr. dȃvši (se), imp. dȃj (se), aor. dȁdoh (2. i 3. l. dȁde) (se), prid. rad. dȁo (se), prid. trp. dȃn/dȃt〉 1. {{001f}}uručiti iz ruke u ruku, prepustiti kome što, predati 2 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fȁliti — fȁli|ti1 (komu, čega) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. fȁlēći, gl. im. fȁljēnje〉 reg. nedostajati, manjkati ⃞ {{001f}}∼ mu daska (u glavi) nije s njim u redu (u glavi); lakomislen, šašav, ćaknut; ∼ ti (+ genitiv) (u dijaloškoj situaciji na riječi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàbiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. nȁbijēm (se), pril. pr. īvši (se), imp. nàbīj (se), prid. rad. nàbio (se), prid. trp. nabìjen/nȁbīt〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}radnjom koja savlađuje otpor čvrsto staviti što na ili u što drugo b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàbosti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. nabòdēm (se), pril. pr. ōvši (se), prid. trp. nabòden〉 1. {{001f}}(što, koga) navući, nabiti na što šiljato 2. {{001f}}(se) nagaziti na što šiljato, upiknuti [∼ se na ježa] 3. {{001f}}(koga) pren. uzeti kao metu u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍštro — ȍštro1 pril. na oštar način, s oštrinom; odrješito, vrlo odlučno [∼ prigovoriti; ∼ igrati (u nogometu itd.)] ȍštro2 m i sr 〈G ȍštra〉 meteor. južni vjetar na Jadranu i u Italiji ✧ {{001f}}tal. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
predbáciti — (komu što) svrš. 〈prez. prèdbācīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prèdbāčen〉 prigovoriti, zamjeriti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prigovárati — nesvrš. 〈prez. prigòvārām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(komu), {{c=1}}v. {{ref}}prigovoriti{{/ref}} 2. {{001f}}(∅) razg. stalno se na sve tužiti, stalno biti nezadovoljan; kukati, jadikovati ⃞ {{001f}}kćerku kara snahi prigovara… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika