akceptirati — akceptírati (što) dv. <prez. akcèptīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA usvojiti/usvajati, prihvatiti/prihvaćati (neku činjenicu, nečije mišljenje i sl.); akcipirati ETIMOLOGIJA lat. acceptare: primati … Hrvatski jezični portal
akcipirati — akcipírati (što) dv. <prez. akcìpīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA rij., v. akceptirati ETIMOLOGIJA lat. accipere: primiti, osjetiti … Hrvatski jezični portal
akcepis — àkcepis m DEFINICIJA potvrda primitka ETIMOLOGIJA vidi akceptirati … Hrvatski jezični portal
akcepcija — akcèpcija ž DEFINICIJA 1. stanje onoga što je akceptirano 2. čin akceptiranja ETIMOLOGIJA vidi akceptirati … Hrvatski jezični portal
akceptabilan — ȁkceptabīlan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji se može prihvatiti; prihvatljiv ETIMOLOGIJA vidi akceptirati … Hrvatski jezični portal
akceptant — akcèptant m <G mn nātā> DEFINICIJA onaj koji prihvaća mjenicu, tj. koji svojim potpisom jamči da će je isplatiti ETIMOLOGIJA vidi akceptirati … Hrvatski jezični portal
akcept — àkcept m <G mn pātā> DEFINICIJA 1. suglasnost o sklapanju ugovora ili nagodba 2. potpis na mjenici kojim se jamči uplata svote u određeno vrijeme 3. prihvaćanje mjenica ETIMOLOGIJA vidi akceptirati … Hrvatski jezični portal
akceptacijski — akceptácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na akcepciju ETIMOLOGIJA vidi akceptirati … Hrvatski jezični portal
akceptni — àkceptnī prid. DEFINICIJA bank. koji se odnosi na akcept SINTAGMA akceptni nalog instrument platnog prometa; upotrebljava se za prijenos sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika ETIMOLOGIJA vidi akceptirati … Hrvatski jezični portal
akceptor — àkceptor m DEFINICIJA 1. onaj koji prima, odobrava; primalac, odobravalac 2. fiz. a. atom, atomska grupa ili ion koji, primajući par elektrona od drugog atoma, atomske grupe ili iona (donora) stvara s ovim kovalentnu ili koordinacijsku vezu b.… … Hrvatski jezični portal