- plúskvamperfékt
- -a m (ȗ-ẹ̑) lingv. predpretekli čas: izražanje v pluskvamperfektu
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
pluskvampèrfekt — m gram. glagolski oblik koji znači radnju koja se dogodila u prošlosti prije neke druge radnje [kad su oni stigli, mi smo već bili otišli]; ili se izriče neko prošlo stanje kao posljedica prethodne radnje [mogli smo bili popiti čašu vina = mogli… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pluskvamperfekt — pluskvampèrfekt m DEFINICIJA gram. prošlo svršeno vrijeme, složeni glagolski oblik koji znači radnju koja se dogodila u prošlosti prije neke druge radnje [kad su oni stigli, mi smo već bili otišli] ETIMOLOGIJA v. plus + lat. quam: nego + v.… … Hrvatski jezični portal
Pluperfect tense — The pluperfect tense (from Latin plus quam perfectum more than perfect), also called past perfect in English, is a perfective tense that exists in most Indo European languages, used to refer to an event that has completed before another past… … Wikipedia
Плюсквамперфект — (от лат. plus quam perfectum «больше, чем перфект» или «больше, чем совершённое»; в ряде описаний также давнопрошедшее время и предпрошедшее время) глагольная форма, основным значением которой обычно считается предшествование по… … Википедия
Pluperfect — The pluperfect (from Latin plus quam perfectum more than perfect), also called past perfect in English, is a grammatical combination of past tense with the perfect, itself a combination of tense and aspect, that exists in most Indo European… … Wikipedia
glȁgol — m gram. vrsta riječi kojom se ob. označuje proces, djelovanje, zbivanje, stanje, promjena stanja itd. ∆ {{001f}}dvovidni ∼i glagoli koji su i svršeni i nesvršeni (telefonirati, ručati, vidjeti); fazni ∼i lingv. glagoli koji označuju različite… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glȁgolskī — glȁgolsk|ī prid. koji se odnosi na glagol [∼i prilog; ∼a imenica; ∼i dodatak] ∆ {{001f}}∼i način promjena riječi prema imperativu, kondicionalu I i kondicionalu II, gdje se odražava odnos lica koje govori prema radnji o kojoj govori (pogodbeni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glagol — glȁgol m DEFINICIJA gram. vrsta riječi kojom se ob. označuje proces, djelovanje, zbivanje, stanje, promjena stanja itd. SINTAGMA dvovidni glagoli glagoli koji su i svršeni i nesvršeni (telefonirati, ručati, vidjeti); fazni glagoli lingv. glagoli… … Hrvatski jezični portal
glagolski — glȁgolskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na glagol [glagolski prilog; glagolska imenica; glagolski dodatak] SINTAGMA glagolski način promjena riječi prema imperativu, kondicionalu I i kondicionalu II, gdje se odražava odnos lica koje govori… … Hrvatski jezični portal
perfékt — a m (ẹ̑) lingv. dovršno pretekli čas: perfekt in pluskvamperfekt … Slovar slovenskega knjižnega jezika