Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
plòditi — (∅, koga, što, se) nesvrš. 〈prez. īm (se), pril. sad. dēći (se), gl. im. plòđēnje〉 1. {{001f}}(∅) nositi rod, rađati 2. {{001f}}(što, koga) činiti plodnim, oplođivati 3. {{001f}}(se) biti plodan; razmnožavati se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ploditi — plòditi nesvrš. <prez. īm, pril. sad. dēći, gl. im. plòđēnje> DEFINICIJA 1. (Ø) nositi rod, rađati 2. (što, koga) činiti plodnim, oplođivati 3. (se) biti plodan; razmnožavati se ETIMOLOGIJA vidi plod … Hrvatski jezični portal
plodi — PLODÍ, plodesc, vb. IV. tranz. (pop.) A naşte (pui mulţi); a procrea, a prăsi. – Din sl. ploditi. Trimis de oprocopiuc, 24.03.2004. Sursa: DEX 98 PLODÍ vb. v. înmulţi, naşte, prăsi, procrea, reproduce. Trimis de siveco, 13.09.2007. Sursa:… … Dicționar Român
rasplòditi — svrš. 〈prez. ràsplodīm, pril. pr. īvši, prid. rad. rasplòdio, prid. trp. ràsplođen〉, {{c=1}}v. {{ref}}ploditi{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plod — PLOD, plozi, s.m., ploduri, s.n. 1. s.m. (Astăzi peior.) Copil (mic). 2. s.n. Germen, embrion; rod. – Din sl. plodŭ. Trimis de oprocopiuc, 24.03.2004. Sursa: DEX 98 PLOD s. v. copil, embrion, fecunditate, fruct, germen, larvă, mitră, nou … Dicționar Român
rasplođivati — rasplođívati nesvrš. <prez. rasplòđujēm, pril. sad. rasplòđujūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. rasploditi, ploditi ETIMOLOGIJA vidi rasplod … Hrvatski jezični portal
rasploditi — rasplòditi svrš. <prez. ràsplodīm, pril. pr. īvši, prid. rad. rasplòdio, prid. trp. ràsplođen> DEFINICIJA v. ploditi ETIMOLOGIJA vidi rasplod … Hrvatski jezični portal
fruktificirati — fruktificírati dv. <prez. fruktifìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA bot. dati/davati plod; ploditi, roditi/rađati ETIMOLOGIJA v. fruktus + ficirati … Hrvatski jezični portal
plodítev — tve ž (ȋ) glagolnik od ploditi: tjulenji se selijo na ploditev / biti nezmožen ploditve ♦ biol. deviška ploditev razvoj živih bitij iz neoplojenih spolnih celic; partenogeneza; spolna ploditev spolno razmnoževanje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
plojênje — a s (é) glagolnik od ploditi: biti zmožen plojenja; biki za plojenje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
