ostríti

ostríti
-ím nedov., ostrèn (ȋ í) 1. delati kaj (bolj) ostro: ostriti konico, nož, rezilo; ostriti z brušenjem, klepanjem / pes si ob kosti ostri zobe // dajati čemu koničasto obliko: ostriti hmeljevke, kolje / redko ostriti svinčnik šiliti 2. knjiž. delati kaj bolj razločno: zarja ostri vrhove gor; v mraku se ostrijo grebeni // delati kaj vsebinsko bolj opredeljeno, izdelano: ostriti kriterije, naziranja; merila za ocenjevanje se ostrijo 3. knjiž. delati bolj sposobnega za sprejemanje dražljajev: ostriti čute, sluh, vid / ostriti si uho // delati bolj sposobnega za zaznavanje in dojemanje duhovnih prvin, pojavov: ostriti duha, razum / ostriti gledalčev okus 4. knjiž. večati, stopnjevati: ostriti napetost, nasprotja / ostriti narodno zavest ● knjiž., ekspr. v tej reviji so ostrili pero zlasti mladi pisatelji so pisali vanjo; konji so začeli prhati in ostriti ušesa postavljati jih v pokončen položaj; knjiž. odnosi med njimi se vedno bolj ostrijo postajajo vedno bolj napeti ostrèč -éča -e: konj z ostrečimi ušesi; ostreča se nasprotja

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • oštriti — òštriti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA činiti što oštrim pomoću naprava za brušenje i oštrenje [oštriti nož] FRAZEOLOGIJA oštriti jezik spremati se na prepirku; oštriti sablju spremati se za ratni sukob;… …   Hrvatski jezični portal

  • òštriti — nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. òštrēći, gl. im. òštrēnje〉 činiti što oštrim pomoću naprava za brušenje i oštrenje [∼ nož] ⃞ {{001f}}∼ jezik spremati se na prepirku; ∼ sablju spremati se za ratni sukob; ∼ se na što pripremati se na što (ob. o onome …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • brúsiti — (se na koga, što) nesvrš. 〈prez. brȗsīm (se), pril. sad. brúsēći (se), prid. trp. brȗšen, gl. im. brúšēnje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}oštriti sječivo (noža, kose, skija, klizaljki, škara itd.) b. {{001f}}glačati površinu čega (parketa) 2.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • brusiti — brúsiti (što) nesvrš. <prez. brȗsīm, pril. sad. brúsēći, prid. trp. brȗšen, gl. im. brúšēnje> DEFINICIJA 1. a. oštriti sječivo (noža, kose, skija, klizaljki, škara itd.) b. glačati površinu čega (parketa) 2. pren. a. oštriti (o mislima,… …   Hrvatski jezični portal

  • mȁč — m 〈G màča, N mn màčevi/ i jez. knjiž., G mȁčēvā〉 1. {{001f}}hladno ručno oružje za bodenje i sječenje s dugim ravnim sječivom s dvije oštrice usađenim u balčak [trgnuti ∼; staviti ∼ u korice] 2. {{001f}}sport mačevalačka disciplina, borba… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pèro — pèr|o sr 〈G a〉 1. {{001f}}rožnata i vlaknasta izraslina iz kože ptica 2. {{001f}}a. {{001f}}čelična ili od drugoga metala načinjena naprava kojom se piše i crta b. {{001f}}crtačka tehnika [crtež ∼om] 3. {{001f}}pren. pisac, autor teksta, novinar …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sȁblja — sȁblj|a1 ž 〈G mn sȁbāljā/ ī〉 1. {{001f}}hladno oružje za sječenje, zakrivljena sječiva s jednom oštricom, koje se opasuje i nosi u koricama [opasati ∼u; ∼a o pasu] 2. {{001f}}pren. oštra osoba s kojom nema šale ∆ {{001f}}∼a damaskija, {{c=1}}v …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zȗb — m 〈N mn i, G zúbī/zúbā〉 1. {{001f}}anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. {{001f}}〈mn zȕbovi〉 a. {{001f}}oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile, češlja …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šíljiti — (što) nesvrš. 〈prez. šîljīm, pril. sad. ljēći, gl. im. ljēnje〉 praviti oštar vrh; oštriti u šiljak …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • oţeri — OŢERÍ vb. IV v. oţărî. Trimis de ana zecheru, 13.09.2007. Sursa: DEX 98  oţerí (oţerésc, oţerít), vb. refl. – 1. A strica gustul unei mîncări, a irita, a strepezi dinţii. 2. A se dezgusta, a se încrunta. – 3. A se supăra, a se bosumfla. – var.… …   Dicționar Român

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”