Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
ontološki — ontòloškī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na ontologiju i ontologe SINTAGMA ontološki dokaz fil. dokaz Boga iz njegove definicije savršenstva: »Bog je najviše biće. Kad on ne bi postojao, on ne bi bio najviše biće. Dakle, on postoji.« (Kant)… … Hrvatski jezični portal
ontòloškī — prid. koji se odnosi na ontologiju i ontologe … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cîlj — m 〈N mn cı̏ljevi〉 1. {{001f}}ono u što se gađa, što se želi pogoditi; meta [pogoditi ∼; promašiti ∼; pokretni ∼; nepokretni ∼] 2. {{001f}}a. {{001f}}ono što se želi postići, čemu se teži; svrha [dosegnuti ∼; postići ∼; u ∼u (čega) (kada se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
modalìtēt — m 〈G modalitéta〉 1. {{001f}}način, oblik na koji se što vrši, ono što je određeno okolnostima pod kojima se vrši [ontološki ∼; gnoseološki ∼] 2. {{001f}}glazb. skupni naziv za karakteristična harmonijska i melodijska obilježja napjeva koji se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čîn — m 〈N mn čı̏novi/čîni jez. knjiž.〉 1. {{001f}}ono što je učinjeno, rezultat radnje; djelo 2. {{001f}}činjenje, radnja, djelatnost, opr. mirovanje 3. {{001f}}a. {{001f}}završni segment ciljno usmjerene radnje (npr. dramske) b. {{001f}}jedan od… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bivanje — bívānje sr DEFINICIJA fil. ontološki pojam, označuje nastajanje i nestajanje, nasuprot statičnosti bitka, sveopća mijena bića unutar bitka ETIMOLOGIJA vidi biti … Hrvatski jezični portal
modalitet — modalìtēt m <G modalitéta> DEFINICIJA 1. način, oblik na koji se što vrši, ono što je određeno okolnostima pod kojima se vrši [ontološki modalitet; gnoseološki modalitet] 2. glazb. skupni naziv za karakteristična harmonijska i melodijska… … Hrvatski jezični portal
negativitet — negativìtēt m <G negativitéta> DEFINICIJA 1. fil. ontološki pojam koji označava »ništa« kao integralni moment samoga bitka, kao dijalektički protupojam pojmu, negacija pozicije, antiteza teze te prema tome »sastavni dio svega zbiljskog«… … Hrvatski jezični portal
čin — čȋn m <N mn čȉnovi/čȋni jez. knjiž.> DEFINICIJA 1. ono što je učinjeno, rezultat radnje; djelo 2. činjenje, radnja, djelatnost, opr. mirovanje, v. mirovati 3. a. završni segment ciljno usmjerene radnje (npr. dramske) b. jedan od dijelova… … Hrvatski jezični portal
cilj — cȋlj m <N mn cȉljevi> DEFINICIJA 1. ono u što se gađa, što se želi pogoditi [pogoditi cilj; promašiti cilj; pokretni cilj; nepokretni cilj]; meta 2. a. ono što se želi postići, čemu se teži [dosegnuti cilj; postići cilj; u cilju (čega)… … Hrvatski jezični portal
