odskočiti — odskòčiti (Ø) svrš. <prez. òdskočīm, pril. pr. īvši, prid. rad. odskòčio> DEFINICIJA 1. odbaciti se, naglo se odvojiti od mjesta na kojem se stoji [odskočiti u stranu] 2. naglo se izdvojiti iz prosjeka [odskočiti znanjem] ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
odskòčiti — (∅) svrš. 〈prez. òdskočīm, pril. pr. īvši, prid. rad. odskòčio〉 1. {{001f}}a. {{001f}}odbaciti se, naglo se odvojiti od mjesta na kojem se stoji [∼ u stranu/uvis] b. {{001f}}naglo se od pritiska odozdo ili iznutra odvojiti od podloge, donjeg… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odráziti — (što, se) svrš. 〈prez. òdrāzīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òdrāžen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}načiniti odraz b. {{001f}}poslužiti kao podloga s koje se odražava, odbljesnuti 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}odbiti se od neke površine (o… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òdbiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ȍdbijēm (se), pril. pr. īvši (se), imp. òdbīj (se), prid. trp. odbìjen〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}udarom odvojiti komad od cjeline, odvaliti b. {{001f}}oduzeti od iznosa, ne uračunati [∼ od plaće] c.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odbiti — òdbiti (se) svrš. <prez. ȍdbijēm (se), pril. pr. īvši (se), imp. òdbīj (se), prid. trp. odbìjen> DEFINICIJA 1. (koga, što) a. udarom odvojiti komad od cjeline, odvaliti b. oduzeti od iznosa, ne uračunati [odbiti od plaće] c. odbaciti kome… … Hrvatski jezični portal
odraziti — odráziti (se) svrš. <prez. òdrāzīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òdrāžen> DEFINICIJA 1. (što) a. načiniti odraz b. poslužiti kao podloga s koje se odražava, odbljesnuti 2. (se) a. odbiti se od neke površine (o svjetlosti) b. imati… … Hrvatski jezični portal
odskakati — odskákati1 nesvrš. DEFINICIJA 1. v. odskočiti 2. razlikovati se, isticati se od okoline [on po svemu odskače od svojih vršnjaka] ETIMOLOGIJA vidi odskok … Hrvatski jezični portal
blískoma — prisl. (ȋ) zelo hitro: bliskoma izginiti, odskočiti, se zasukati, zgrabiti; bliskoma plane na žrtev; riba šviga bliskoma sem in tja / bliskoma se domisliti … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nágel — gla o [ǝu̯] prid., náglejši (á) 1. ki lahko opravi kako pot ali delo v kratkem času; hiter: ta konj je nagel; nagel kot blisk, kot misel // ki ima veliko hitrost: nagla hoja, ježa / star. iti naglih korakov mimo; z naglim korakom vstopiti / biti… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
odletéti — ím dov., odlêtel (ẹ í) 1. leteč se oddaljiti: ptice so odletele z drevesa / letalo je odletelo / publ. delegacija je včeraj odletela se je odpeljala z letalom; drobec kamna mu je odletel v oko padel; žoga je odletela mimo gola zletela / odleteti … Slovar slovenskega knjižnega jezika