odrêči

odrêči
-rêčem dov., odrêci odrecíte; odrékel odrêkla (é) navadno z dajalnikom 1. meniti, trditi, da kdo ni upravičen do tega, kar nakazuje določilo: odrekli so mu pravico do nastopa / kritika mu je odrekla umetniški talent 2. ne narediti, kar se pričakuje: odreči plačilo stroškov; očetu ne morem nič odreči; ni mogla odreči, da bi šla z njim / odreči komu azil // z oslabljenim pomenom narediti, da kdo ne postane, ni več deležen česa pozitivnega od osebka: odreči komu gostoljubje, pomoč, zaupanje / odreči pokorščino ne biti več pokoren, ubogljiv 3. nav. 3. os., knjiž. prenehati (zadovoljivo) opravljati svojo funkcijo; odpovedati: od dolge hoje so mu skoraj noge odrekle; oči so mu že odrekle / za hip so mu odrekle moči / nekateri igralci so popolnoma odrekli / malo pred ciljem mu je odrekel motor ● od presenečenja mu je odrekel glas ni mogel (spre)govoriti; star. pridelali so dosti koruze, repa pa je odrekla slabo obrodila; star. vsaka mu odreče, če jo pride snubit ga zavrne; te prošnje mi gotovo ne boš odrekel gotovo boš naredil, kar te prosim odrêči se 1. izjaviti, da osebek česa ne želi sprejeti, več imeti: odreči se dediščini, nagradi; odreči se prestolu 2. zavestno narediti a) da osebek česa zaželenega ne dobi, nima več: odreči se udobju; vsemu, kar človeka osrečuje, se je odrekel / odreči se prijateljem b) da se osebek zaželenega dejanja ne udeleži, ga ne opravlja: odreči se izletu; odreči se kajenju / odreči se hrani, pijači, sladkarijam / kavi se nikoli ne odreče 3. izjaviti, da osebek ni več s čim v pozitivnem odnosu, zvezi: odreči se svojim idejam, načelom; odreči se veri 4. prenehati priznavati sorodstveno razmerje: po tem dogodku se mu je oče odrekel; doma so se ji odrekli / publ. družba se ga je odrekla

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • odreći — òdreći (se) svrš. <prez. odrèčēm/òdreknēm (se), pril. pr. òdrekāvši (se), prid. rad. òdrekao/òdrekla (se) ž> DEFINICIJA 1. (što) poreći, zanijekati, osporiti 2. (se) a. prestati priznavati koga ili što [odreći se sina] b. ne htjeti imati… …   Hrvatski jezični portal

  • òdreći — (što, se) svrš. 〈prez. odrèčēm/òdreknēm (se), pril. pr. òdrekāvši (se), prid. rad. òdrekao/òdrekla (se) ž〉 1. {{001f}}(što) poreći, zanijekati, osporiti 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}prestati priznavati koga ili što [∼ se sina] b. {{001f}}ne htjeti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • abdicírati — abdicíra|ti (∅) dv. 〈prez. abdìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}odreći se prijestolja [kralj je ∼o] 2. {{001f}}pren. odreći se položaja (predsjedničkog i sl.), koji u pravilu donosi ugled, novac i moć ✧… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prekrížiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. prèkrīžīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. prèkrīžen〉 1. {{001f}}(koga, se) pokretom desne ruke učiniti znak križa; prekrstiti se 2. {{001f}}a. {{001f}}(što) namjestiti, postaviti što u obliku križa, unakrst;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pùstiti — (koga, što) svrš. 〈prez. p‹stīm, pril. pr. īvši, prid. trp. p‹šten〉 1. {{001f}}a. {{001f}}prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu [∼ pticu iz krletke] b. {{001f}}dopustiti komu da radi što želi [∼ dijete na izlet] c.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pustiti — pùstiti (koga, što) svrš. <prez. pȕstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pȕšten> DEFINICIJA 1. a. prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu [pustiti pticu iz krletke] b. dopustiti komu da radi što želi [pustiti dijete na izlet] c.… …   Hrvatski jezični portal

  • odricati — odrícati (što, se) nesvrš. <prez. òdrīčēm (se), pril. sad. odríčūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. v. odreći 2. (se) podnositi žrtvu, samoprijegor ETIMOLOGIJA vidi odreći …   Hrvatski jezični portal

  • prekrižiti — prekrížiti svrš. <prez. prèkrīžīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prèkrīžen> DEFINICIJA 1. (koga, se) pokretom desne ruke učiniti znak križa 2. a. (što) namjestiti, postaviti što u obliku križa, unakrst; skrstiti b. (koga) odreći se nekoga, ob …   Hrvatski jezični portal

  • báciti — (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen〉 1. {{001f}}zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [∼ kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. {{001f}}razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [∼ u zapećak] 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dezavuírati — (koga, što) dv. 〈prez. dezavùīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. dezavùīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}temeljito poreći/poricati čije tvrdnje, potpuno osporiti/osporavati (nečiju ovlaštenost) 2. {{001f}}ne priznati/priznavati,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”