odnòs

odnòs
-ôsa m (ȍ ó) 1. kar obstaja med stvarema, stvarmi, ki imajo z določenega stališča kaj skupnega: dognati, poznati, ugotoviti odnos; izraziti odnos med stvarmi z dogovorjenimi znaki; časovni, merski, posledični odnos; stvari so v prostorskem odnosu; odnos protislovnosti, zamenljivosti / publ. odnos sil v svetu se je spremenil razmerje; knjiga opisuje odnos med človekom in okoljem medsebojne vplive / z oslabljenim pomenom biti v sorodstvenem odnosu v sorodstvu 2. nav. mn., navadno s prilastkom kar obstaja med posamezniki, skupinami a) ob skupni dejavnosti: z družbenimi spremembami se spreminjajo tudi družbeni odnosi; proučevati družinske odnose pri primitivnih ljudstvih; odnosi v delovni organizaciji; urejati odnose v skupnostih, med ljudmi s predpisi / fevdalni, samoupravni, socialistični odnosi b) ob sodelovanju: imeti dobre odnose s sosednjimi državami; pretrgati, vzpostaviti, publ. gojiti, navezati odnose s kom / z njim nima odnosov stikov; publ. razširiti gospodarske odnose sodelovanje / diplomatski odnosi c) v osebnem življenju: obe družini imata prijateljske odnose; ta dogodek je poslabšal njihove sosedske odnose / njihovi odnosi so postali zelo napeti / slabi čustveni odnosi v družini / imeti s kom ljubezenske, spolne odnose 3. kar se izraža, kaže v ravnanju s kom, vedenju do koga: motil jih je njun odnos; izboljšati, spremeniti odnos do sodelavcev; zaradi njegovega človeškega odnosa do pacientov so ga vsi cenili; omalovažujoč odnos do sodelavcev; prijateljski odnos med njima / z oslabljenim pomenom imeti gospodovalen, korekten odnos do koga biti do njega gospodovalen, korekten 4. v zvezi z do kar se izraža, kaže v ocenjevanju, presojanju česa: oblikovati učenčev odnos do kulture; spremeniti človekov odnos do narave, umetnosti; imeti kritičen, naklonjen, odklonilen, pozitiven odnos do česa ● ekspr. ima odnos do dela rad dela; do moderne glasbe nima nobenega odnosa ne zanima se zanjo; do očeta nima pravega odnosa ga ne ljubi, ne spoštuje 5. v prislovni rabi, navadno v zvezi v odnosu do izraža omejitev, izhodišče pri opredeljevanju: otrok v odnosu do staršev / publ.: oceniti koga v odnosu do drugega v primerjavi z drugim; industrijske panoge v odnosu na zunanji trg glede naekon. blagovno-denarni odnosi med kupci in prodajalci v zvezi z nakupovanjem in prodajanjem; proizvodni odnosi med ljudmi pri proizvajanju, menjavanju, razporejanju in porabljanju dobrin; jur. pravni odnos urejen s pravnimi normami; pogodbeni odnos med pogodbenima strankama; mat. odnos med množicama

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • odnos — òdnos m DEFINICIJA 1. a. položaj dvije ili više stvari jedne prema drugoj [odnos prema] b. omjer dviju ili više stvari, sastavnih dijelova itd. jedne prema drugoj [u odnosu na]; razmjer, proporcija 2. uzajamnost, povezanost osoba, stvari ili… …   Hrvatski jezični portal

  • òdnos — m 1. {{001f}}a. {{001f}}položaj dvije ili više stvari jedne prema drugoj [∼ prema]; odnošaj b. {{001f}}omjer dviju ili više stvari, sastavnih dijelova itd. jedne prema drugoj; razmjer, proporcija [u ∼u na] 2. {{001f}}uzajamnost, povezanost osoba …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dijêlnī — prid. koji izriče dio cjeline [∼ genitiv]; dioni, partitivni, {{c=1}}usp. {{ref}}diobeni{{/ref}} ∆ {{001f}}∼ odnos lingv. hijerarhijski odnos u kojem se nadređeni pojam odnosi na predmet u cjelini, a podređeni na njegove dijelove (čovjek – glava …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • suodnos — suòdnos m DEFINICIJA 1. žarg. pleonastična veza prijedloga i prefiksa su i imenice, (međusobni) odnos 2. odnos dviju strana koje djeluju jedna na drugu, koje jedna na drugu usmjeravaju svoje djelovanje, koje jedna drugu mijenjaju ili bitno ovise… …   Hrvatski jezični portal

  • dijelni — dijȇlnī prid. DEFINICIJA koji izriče dio cjeline [dijelni genitiv]; dioni, partitivan, usp. diobeni SINTAGMA dijelni odnos lingv. hijerarhijski odnos u kojem se nadređeni pojam odnosi na predmet u cjelini, a podređeni na njegove dijelove (čovjek… …   Hrvatski jezični portal

  • mísliti — im nedov. (í ȋ) 1. biti dejaven v zavesti: dolgo ni mogel misliti; ne morem urejeno, zbrano misliti / čeprav dobro govori angleško, misli še vedno v domačem jeziku / učenec je logično mislil; zna politično misliti / ekspr. mislil je in mislil,… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • opredeljeváti — újem nedov. (á ȗ) 1. navajati bistvene značilnosti pojma: pojasnjeval jim je, kako sociologi opredeljujejo narod; različno opredeljevati pojem gospodarjenje / znanost predmete opredeljuje 2. določati: opredeljevati premoge po kemičnih in… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • hijeràrhījskī — hijeràrhījsk|ī prid. koji se odnosi na hijerarhiju ∆ {{001f}}∼a baza podataka inform. baza podataka u kojoj veze između zapisa čine stablo; ∼i odnos lingv. odnos uspostavljen podjelom kojega nadređenoga pojma na podređene pojmove ili… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • suòdnos — m 1. {{001f}}žarg. pleonastična veza prij. i prefiksa {{upper}}SU {{/upper}} i imenice, (međusobni) odnos 2. {{001f}}odnos dviju strana koje djeluju jedna na drugu, koje jedna na drugu usmjeravaju svoje djelovanje, koje jedna drugu mijenjaju ili… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • međuodnos — međuòdnos m DEFINICIJA 1. v. odnos 2. odnos dviju ili više strana koje djeluju jedna na drugu, koje jedna na drugu usmjeravaju svoje djelovanje, koje se mijenjaju jedna pod utjecajem druge ili bitno ovise jedna o drugoj ETIMOLOGIJA među + v.… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”