Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
odjáviti — (što, se) svrš. 〈prez. òdjāvīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òdjāvljen〉 izvršiti, obaviti odjavu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odjaviti — odjáviti (što, se) svrš. <prez. òdjāvīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òdjāvljen> DEFINICIJA izvršiti, obaviti odjavu ETIMOLOGIJA od (ot ) + v. jav, javiti … Hrvatski jezični portal
odjavljivati — odjavljívati (što, se) nesvrš. <prez. odjàvljujēm (se), pril. sad. odjàvljujūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. odjaviti ETIMOLOGIJA vidi odjaviti … Hrvatski jezični portal
odjavljívati — (što, se) nesvrš. 〈prez. odjàvljujēm (se), pril. sad. odjàvljujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}odjaviti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odjavljivačica — odjavljivàčica ž DEFINICIJA v. odjavljivač ETIMOLOGIJA vidi odjaviti … Hrvatski jezični portal
odjavljivačičin — odjavljivàčičin prid. DEFINICIJA koji pripada odjavljivačici ETIMOLOGIJA vidi odjaviti … Hrvatski jezični portal
odjavljivački — odjavljìvāčkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na odjavljivače ETIMOLOGIJA vidi odjaviti … Hrvatski jezični portal
odjavni — ȍdjāvnī prid. DEFINICIJA koji je dio odjave, koji pripada odjavi, koji se odnosi na odjavu [odjavni tekst] ETIMOLOGIJA vidi odjaviti … Hrvatski jezični portal
odjavnica — òdjāvnica ž DEFINICIJA 1. mjesto odjave (na policiji, u hotelu, zrakoplovnoj luci i sl.) 2. dokument kojim se tko odjavljuje ETIMOLOGIJA vidi odjaviti … Hrvatski jezični portal
odjava — ȍdjava ž DEFINICIJA 1. riječi kojima se zaključuje nešto što je bilo izvedeno (program radija i sl.) 2. pismeni čin i dokaz da prestaje nešto što je bilo prijavljeno (boravak u mjestu) ETIMOLOGIJA vidi odjaviti … Hrvatski jezični portal
