reflèksija — ž 1. {{001f}}fiz. potpuno ili djelomično odbijanje valova ili snopa čestica od neke površine (npr. odbijanje svjetlosti od neke površine) [totalna ∼ potpuno odbijanje valova ili snopa čestica od neke površine]; odsjaj 2. {{001f}}psih.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
refleksija — reflèksija ž DEFINICIJA 1. fiz. potpuno ili djelomično odbijanje valova ili snopa čestica od neke površine (npr. odbijanje svjetlosti od neke površine) [totalna refleksija potpuno odbijanje valova ili snopa čestica od neke površine]; odsjaj 2.… … Hrvatski jezični portal
bòjkot — m 1. {{001f}}čin moralne osude kojim se odbija suradnja s pojedincem, organizacijom, poduzećem ili državom, organizirano odbijanje suradnje u čemu, odbijanje sudjelovanja, opstrukcija [organizirati ∼; provesti ∼; vršiti/izvršiti ∼] 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neprìhvaćānje — sr odbijanje da se što prihvati, primi, usvoji; odbijanje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òdskok — m 〈N mn oci〉 1. {{001f}}odbijanje jednog tijela od drugog (elastičnog ili krutog) 2. {{001f}}odbijanje od podloge u skoku; odraz … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neprihvaćanje — neprìhvaćānje sr DEFINICIJA odbijanje da se što prihvati, primi, usvoji; odbijanje ETIMOLOGIJA vidi neprihvatljiv … Hrvatski jezični portal
odskok — òdskok m <N mn oci> DEFINICIJA 1. odbijanje jednog tijela od drugog (elastičnog ili krutog) 2. odbijanje od podloge u skoku; odraz ETIMOLOGIJA od (ot ) + v. skok … Hrvatski jezični portal
bojkot — bòjkot m DEFINICIJA 1. čin moralne osude kojim se odbija suradnja s pojedincem, organizacijom, poduzećem ili državom, organizirano odbijanje suradnje u čemu, odbijanje sudjelovanja [organizirati bojkot; provesti bojkot; vršiti/izvršiti bojkot];… … Hrvatski jezični portal
lèsk — léska in lêska in lésk a m (ȅ ẹ̄, ē; ẹ̑) 1. videz, ki ga daje površini odbijanje svetlobe: dati, vrniti parketu lesk; pohištvo je izgubilo lesk; odvzeti tkanini lesk; moten lesk; lesk mineralov / kovinski, svileni lesk; lesk las, oči; lesk… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
refléktor — ja m (ẹ) priprava z vbočenim zrcalom za odbijanje, usmerjanje svetlobe, ki jo daje v njej nameščen svetlobni vir, žaromet: obrniti, usmeriti reflektor; osvetljevati z reflektorjem; reflektorji v gledališču; žarnica v reflektorju / prižgati… … Slovar slovenskega knjižnega jezika