- bláženstvo
- -a s (ȃ) star. blaženost: občutiti blaženstvo; srce mu prekipeva od blaženstva; višek blaženstva / nebeško blaženstvo
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
bláženstvo
Look at other dictionaries:
blážēnstvo — sr 〈G mn tāvā/ ā〉 1. {{001f}}stanje onoga koji je blažen; blaženost 2. {{001f}}kršć. stanje savršene ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, potpuno se postiže u vječnosti, a djelomično već u zemaljskom životu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blaženstvo — blážēnstvo sr <G mn tāvā/ ā> DEFINICIJA 1. stanje onoga koji je blažen; blaženost 2. kršć. stanje savršene ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, potpuno se postiže u vječnosti, a djelomično već u zemaljskom životu ETIMOLOGIJA vidi blažen … Hrvatski jezični portal
bláženōst — ž , {{c=1}}v. {{ref}}blaženstvo{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
predestinácija — ž 1. {{001f}}rel. učenje da je čovjeku Bogom sudbina predodređena; predodredba za vječno blaženstvo ili prokletstvo 2. {{001f}}pren. predodredba stvorena okolnostima ili voljom onoga tko odlučuje za određeni poziv ili životni cilj nekog čovjeka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òrfik — m 〈V iče, N mn ici〉 pov. rel. pripadnik mistične sekte u Grčkoj (6. st. pr. Kr.) koja je obećavala vječno blaženstvo asketima i onima koji se redovito čiste od grijeha ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blaženost — bláženōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA v. blaženstvo ETIMOLOGIJA vidi blažen … Hrvatski jezični portal
orfik — òrfik m <V iče, N mn ici> DEFINICIJA pov. rel. pripadnik mistične sekte u Grčkoj (6. st. pr. Kr.) koja je obećavala vječno blaženstvo asketima i onima koji se redovito čiste od grijeha ETIMOLOGIJA grč. orphikoí ← orphikós: Orfejev, orfejski … Hrvatski jezični portal
Pelagije — Pelàgije (o.360 420) DEFINICIJA britski monah, naučava da nema istočnoga grijeha te je stoga besmisleno i krštenje; čovjek ima slobodnu volju i može vlastitim snagama postići spasenje i blaženstvo; osnivač kršćanske sekte pelagijanizma, osuđen… … Hrvatski jezični portal
predestinacija — predestinácija ž DEFINICIJA 1. rel. učenje da je čovjeku Bogom sudbina predodređena; predodredba za vječno blaženstvo ili prokletstvo 2. pren. predodredba stvorena okolnostima ili voljom onoga tko odlučuje za određeni poziv ili životni cilj nekog … Hrvatski jezični portal
