blamáža

blamáža
-e ž (ȃ) ekspr. sramota, osmešenje zaradi neuspeha: doživeti blamažo; predstava se je končala z veliko blamažo // zelo neprijeten položaj: spravila ga je v hudo blamažo

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • blamáža — ž sramota pred većim brojem ljudi ili javnošću, ob. kakvim nezgodnim postupkom, otkrivenom laži i sl.; bruka, ruglo ✧ {{001f}}fr …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blamaža — blamáža ž DEFINICIJA sramota pred većim brojem ljudi ili javnošću; bruka, ruglo ETIMOLOGIJA njem. Blamage ≃ blamieren: osramotiti ← fr. blâmer …   Hrvatski jezični portal

  • brȕka — brȕk|a ž 〈D L brȕci/ i, G mn brȗkā〉 javna sramota, blamaža pred ljudima, sramota o kojoj se priča, sramota pred svijetom [∼a i sramota, ekspr. velike li sramote!; puknula je ∼a, bit će ∼e osramoćen sam (je, jesu)] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ćȕška — ćȕšk|a ž 〈D L i/ šci, G mn šākā/ ī〉 1. {{001f}}udarac dlanom po licu [prilijepiti ∼u]; pljuska 2. {{001f}}pren. ono što se trpi kao sramota; blamaža [moralna ∼a] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blamirati — blamírati (koga, se) dv. <prez. blàmīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. doživjeti/doživljavati blamažu, osramotiti se; obrukati se 2. izvrgnuti/izvrgavati blamaži, (o)sramotiti (koga),… …   Hrvatski jezični portal

  • bruka — brȕka ž <D L brȕci/ i, G mn brȗkā> DEFINICIJA javna sramota, blamaža pred ljudima, sramota o kojoj se priča, sramota pred svijetom [bruka i sramota, ekspr. velike li sramote!; puknula je bruka, bit će bruke osramoćen sam (je, jesu)]… …   Hrvatski jezični portal

  • ćuška — ćȕška ž <D L i/ šci, G mn šākā/ ī> DEFINICIJA 1. udarac dlanom po licu [prilijepiti ćušku]; pljuska 2. pren. ono što se trpi kao sramota [moralna ćuška]; blamaža ONOMASTIKA pr.: Ćȕška, Ćȕšković (Slavonija) ETIMOLOGIJA ekspr., onom …   Hrvatski jezični portal

  • právi — a o prid. (ȃ) 1. ki ima potrebne, zaželene lastnosti, značilnosti: vijaki, ki si jih prinesel, niso pravi, pog. ta pravi; kip je šele na vrtu dobil pravo mesto / to so pravi čevlji za mokre jesenske dni / pravi človek je za to nalogo, saj je… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”