nèpísmen

nèpísmen
-a -o prid. (ȅ-ȋ) ki ne zna pisati in brati: nepismeni ljudje // slabš. ki kako stroko slabo pozna: na tem področju je popolnoma nepismen nèpísmeni -a -o sam.: organizirali so tečaj za nepismene

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • nèpismen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ne zna čitati i pisati; bespismen 2. {{001f}}pejor. koji loše sastavlja tekstove 3. {{001f}}loše napisan (o tekstu) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nepismen — nèpismen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji ne zna čitati i pisati; bespismen 2. pejor. koji loše sastavlja tekstove 3. loše napisan (o tekstu) ETIMOLOGIJA vidi nepisan …   Hrvatski jezični portal

  • onepismeniti — onepismèniti (koga, što) svrš. <prez. onèpismenīm, pril. pr. īvši, prid. trp. onèpismenjen> DEFINICIJA učiniti da tko postane nepismen [onepismeniti ljude; onepismeniti narod; onepismeniti tuđi tekst (lošim intervencijama, slabim i… …   Hrvatski jezični portal

  • analfàbēt — (analfàbēta) m 〈G analfabéta〉 1. {{001f}}onaj koji ne zna čitati ni pisati; nepismen čovjek, nepismenjak 2. {{001f}}pejor. onaj koji je nedovoljno stručan; neznalica ✧ {{001f}}grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bèspismen — prid. 〈odr. ī〉, {{c=1}}v. {{ref}}nepismen{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mudròsklepina — ž pejor. loš tekst koji odiše lažnom mudrošću; lažna, sklepana mudrost; nepismen tekst (izlaganje, predavanje itd.) koji se predstavlja kao mudrost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nèpismeno — pril. na nepismen način; neuko, bespismeno …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nèpismenōst — ž osobina onoga koji je nepismen ili svojstvo onoga što je nepismeno; bespismenost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • onepismèniti — (koga, što) svrš. 〈prez. onèpismenīm, pril. pr. īvši, prid. trp. onèpismenjen〉 učiniti da tko postane nepismen [∼ ljude; ∼ narod; ∼ tuđi tekst (lošim intervencijama, slabim i nelogičnim čitanjem i sl.)] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ȍko — ȍko1 sr 〈G ȍka, N mn ȍči, G òčijū〉 1. {{001f}}anat. organ osjetila vida čovjeka i životinja 2. {{001f}}a. {{001f}}vrulja, podvodni izvor b. {{001f}}ekspr. gorsko jezero ledenjačkog porijekla ∆ {{001f}}kravlje oči pren. velike, ali bezizražajne …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”