Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
neotesan — nȅotesān prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nije otesan (o drvetu, balvanu i sl.) 2. pren. pejor. koji se ne zna ponašati u društvu; neodgojen, neuglađen, sirov ETIMOLOGIJA ne + v. otesati … Hrvatski jezični portal
neotesanost — nȅotesanōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je neotesan (2) ili svojstvo onoga što je neotesano, usp. neotesan (1) ETIMOLOGIJA vidi neotesan … Hrvatski jezični portal
neotesano — nȅotesāno pril. DEFINICIJA na neotesan način [ponašati se neotesano]; neodgojeno, neuglađeno ETIMOLOGIJA vidi neotesan … Hrvatski jezični portal
bȅzjāk — m 〈V āče, N mn āci〉 1. {{001f}}priglup čovjek 2. {{001f}}onaj koji je neotesan; prostak 3. {{001f}}(Bezjak) arh. podr. nadimak kojim a. {{001f}}susjedi čakavci i štokavci nazivaju kajkavce b. {{001f}}kajkavci preko Kupe nazivaju kajkavce između… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bàlvan — m razg. 1. {{001f}}neotesan komad stabla dobiven obaranjem i piljenjem; trupac 2. {{001f}}pren. pejor. priglup čovjek; glupan, bukvan ∆ {{001f}}∼ revolucija pobuna Srba u Hrvatskoj; započinje 17. 8. 1990. postavljanjem balvana na cestama i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bàrbar — (bȁrbarin) m 1. {{001f}}pov. a. {{001f}}u antičkoj Grčkoj onaj koji govori stranim, nerazumljivim jezikom; tuđinac b. {{001f}}〈mn〉 u starom Rimu ukupnost dalekih naroda i etničkih skupina 2. {{001f}}pren. surov, divlji, neotesan čovjek koji… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bàtāl — m (batàluša ž) 〈G batála〉 reg. pejor. 1. {{001f}}onaj koji je prost, zapušten; neotesan čovjek 2. {{001f}}onaj koji je nespretan, neskladan, »pamplast« čovjek 3. {{001f}}podr. fam. onaj koji se ponaša suviše slobodno i neuglađeno [ob. splitski ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dìvljāk — m (divljàkinja ž) 〈G divljáka, V dı̏vljāče, N mn divljáci〉 1. {{001f}}onaj koji živi u primitivnom plemenu, koji nije u doticaju s civilizacijom; urođenik, {{001f}}{{c=1}}usp. 2. {{001f}}neodgojen, neotesan čovjek, koji se ne zna ponašati u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gȅāk — m (geàkuša ž) 〈N mn gȅāci〉 pejor. onaj koji je neotesan, primitivan, potpuno neuglađen; seljačina, gedžo, gegula ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
grȅz — prid. 〈odr. ī〉 reg. 1. {{001f}}koji je ostavljen hrapav; grub [∼a žbuka] 2. {{001f}}pren. koji je prost; sirov, neuglađen, neotesan (o načinu ponašanja i društvenom ophođenju) [∼ čovjek] ✧ {{001f}}tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
