- namigljív
- -a -o prid. (ȋ í) ekspr. ki (rad) namiguje: ne mara namigljivih ljudi / namigljivo govorjenje
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
namigljiv — namìgljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je koketan, koji je spreman na flert ETIMOLOGIJA vidi namignuti … Hrvatski jezični portal