nakániti

nakániti: -im, tudi nakaníti in nakániti -im dov. (á ā; ȋ á ā) 1. star. skleniti, odločiti se: nakanil je odpotovati; nakanili so, da še enkrat vse preiščejo; elipt. uspelo mu je izvršiti, kar je nakanil // nameniti, določiti: mirno je sprejemal vse, kar mu je nakanila usoda 2. zastar. zagosti: bo že videl, kakšno mu nakanim / nakaniti komu težave

Игры ⚽ Нужен реферат?

nakániti — (∅, se) svrš. 〈prez. nàkānīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. rad. nakánio (se)〉 odlučiti (se), imati namjeru učiniti što; namjeravati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nakaniti — nakániti (Ø, se) svrš. <prez. nàkānīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. rad. nakánio (se)> DEFINICIJA odlučiti (se), imati namjeru učiniti što; namjeravati ETIMOLOGIJA na + v. kaniti … Hrvatski jezični portal
nakanjivati — nakanjívati (Ø, se) nesvrš. <prez. nakànjujēm (se), pril. sad. nakànjujūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. nakaniti ETIMOLOGIJA vidi nakaniti … Hrvatski jezični portal
nakanjívati — (∅, se) nesvrš. 〈prez. nakànjujēm (se), pril. sad. nakànjujūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}nakaniti{{/ref}} 2. {{001f}}(se) odugovlačiti s odlukom, nevoljko kretati u provedbu čega … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nakan — nákan prid. DEFINICIJA zast. koji se nakanio da što učini; namjeran ETIMOLOGIJA vidi nakaniti … Hrvatski jezični portal
nakana — nȃkana ž DEFINICIJA knjiš., v. namjera ETIMOLOGIJA vidi nakaniti … Hrvatski jezični portal

Academic Dictionaries and Encyclopedias