- nadútost
- -i ž (ȗ) lastnost nadutega človeka: ne marajo ga zaradi njegove nadutosti in oholosti
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
nadútost
Look at other dictionaries:
nadutost — nȁdūtōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je nadut (1,2) ETIMOLOGIJA vidi naduti … Hrvatski jezični portal
meteorizam — meteorìzam m <G zma> DEFINICIJA fiziol. prisutnost plinova u abdomenu ili crijevu; posljedica je flatulencija; nadutost ETIMOLOGIJA grč. meteōrismós: dizanje uvis … Hrvatski jezični portal
onko- — DEFINICIJA kao prvi dio riječi označava ono što je u vezi s tumorom [onkologija] ETIMOLOGIJA grč. ógkos: masa, debljina, nadutost … Hrvatski jezični portal
onkolit — onkòlīt m <G onkolíta> DEFINICIJA min. male, različito oblikovane vapnenačke strukture u sedimentnim stijenama ETIMOLOGIJA grč. ógkos: nadutost, masa + lit1 … Hrvatski jezični portal
pneumatoza — pneumatóza ž DEFINICIJA pat. prekomjerno nakupljanje zraka ili drugih plinova u ljudskim i životinjskim organima; napuhnutost, nadutost ETIMOLOGIJA pneumato + oza … Hrvatski jezični portal
domišljáva — e ž (ȃ) zastar. 1. domišljija: imeti domišljavo; to je ustvarila človeška domišljava / izgublja se v svojih domišljavah sanjarijah, predstavah 2. domišljavost, nadutost: otresti se domišljave … Slovar slovenskega knjižnega jezika
modrokŕven — vna o prid. (ŕ r̄) ekspr. aristokratski, plemiški: modrokrvni ljudje; modrokrvna rodbina / modrokrvna nadutost … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zvíšenost — i ž (ȋ) vzvišenost: zvišenost idej, misli / zavest osebne zvišenosti; zvišenost in nadutost … Slovar slovenskega knjižnega jezika
