- mónokord
- in monokórd -a m (ọ̑; ọ̑) fiz., nekdaj priprava z eno struno za akustična merjenja
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
monokord — mȍnokord m <N mn i> DEFINICIJA glazb. akustička naprava s jednom žicom; služi za određivanje visine tona ETIMOLOGIJA srlat. monochordum ← grč. monókhordon ← monókhordos: s jednom žicom mono + khordḗ: žica … Hrvatski jezični portal
kànōn — m 〈G kanóna〉 1. {{001f}}strogo pravilo učenja ili stvaralačkog rada, ono što se po tradiciji i običajima smatra bitnim, obveznim; norma, princip [prema ∼ima] 2. {{001f}}crkv. pravilo koje je propisala najviša crkvena vlast; crkveni zakon 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
monokordan — mȍnokordan prid. <odr. dnī> DEFINICIJA glazb. koji ima samo jednu žicu, koji je svojstven monokordu ETIMOLOGIJA vidi monokord … Hrvatski jezični portal
kanon — kȁnon m <G kanóna> DEFINICIJA 1. strogo pravilo učenja ili stvaralačkog rada, ono što se po tradiciji i običajima smatra bitnim, obveznim [prema kanonima]; norma, princip 2. crkv. pravilo koje je propisala najviša crkvena vlast; crkveni… … Hrvatski jezični portal
strúnjak — a m (ȗ) nekdaj preprosto glasbilo s struno, strunami: igrati na strunjak ♦ muz. monokord … Slovar slovenskega knjižnega jezika