- mirítelj
- -a m (ȋ) knjiž. kdor miri, pomirja: miritelj v prepirih, sporih; vlada in parlament sta v tem primeru opravljala vlogo miritelja
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
miritelj — mìritelj m DEFINICIJA onaj koji se zalaže za postizanje mira, onaj koji intervenira kako bi došlo do mira ETIMOLOGIJA vidi mir … Hrvatski jezični portal
pacifikator — pacifìkātor (pacifikȃtor) m DEFINICIJA 1. onaj koji uspostavlja mir raznim sredstvima (vojnim i diplomatskim) među državama i drugim zaraćenim ili sukobljenim stranama; miritelj 2. rij. pacifist ETIMOLOGIJA vidi pacificirati … Hrvatski jezični portal