- beloglávec
- -vca m (ȃ) nav. slabš. kdor ima bele, svetle lase: tisti beloglavec mi ni nič všeč
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
beloglávec
Look at other dictionaries:
bijel — bijȇl prid. <odr. ī, komp. bjèljī> DEFINICIJA 1. koji ima bijelu boju, boju snijega, mlijeka i sl. [bijel bjelcat, razg. (pojačano značenje) vrlo bijel; potpuno bijel; u po bijela dana usred dana; danju, kad se sve vidi] 2. koji je u opreci … Hrvatski jezični portal
