- kumováti
- -újem nedov. (á ȗ) 1. knjiž. biti glavni vzrok česa: tej nazorski usmerjenosti je kumovala predvsem vzgoja 2. nar. biti za botra, botrovati: kumoval je skoraj vsem otrokom v vasi
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
kumovati — kumòvati nesvrš. <prez. kùmujēm, pril. sad. kùmujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (komu, čemu) biti kum [kumovati porinuću broda] 2. (čemu) pejor. sudjelovati u čemu lošem, pridonijeti da što krene po zlu, nagore [kumovati prevari]… … Hrvatski jezični portal
kumòvati — nesvrš. 〈prez. kùmujēm, pril. sad. kùmujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(komu, čemu) biti kum [∼ porinuću broda] 2. {{001f}}(čemu) pejor. sudjelovati u čemu lošem, pridonijeti da što krene po zlu, nagore [∼ prevari] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika