- kričàv
- -áva -o prid. (ȁ á) ki (rad) kriči: na dvorišču se je igrala kopica kričavih otrok; kričava ženska / slišati je bilo kričave glasove / kričava reklama kričávo prisl.: vedno bolj kričavo je govorila
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
kričàv
Look at other dictionaries:
kričav — krȉčav prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji bode oči, jarko obojen [kričave boje]; drečav ETIMOLOGIJA vidi krik … Hrvatski jezični portal
vrìštav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se odnosi na vrisak1 2. {{001f}}kričav [∼e boje] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vrištav — vrìštav prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se odnosi na vrisak 2. kričav [vrištave boje] ETIMOLOGIJA vidi vrisak … Hrvatski jezični portal
