Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
kopulacija — kopulácija ž DEFINICIJA biol. 1. a. spolno općenje, spolni čin; koitus b. oplodno spajanje nekih jednostaničnih organizama pri čemu se dvije stanice (gamete) spoje u jednu (zigota) 2. kem. reakcija vezivanja aromatskih diazonijevih soli;… … Hrvatski jezični portal
konjugácija — ž 1. {{001f}}gram. mijenjanje glagola po licima, broju, vremenima i načinima; sprezanje 2. {{001f}}biol. oblik oplodnje nekih algi i jednostaničnih praživotinja (trepetljikaša) sastoji se u tome da se dva organizma združe neko vrijeme i zamijene… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konjugacija — konjugácija ž DEFINICIJA 1. gram. mijenjanje glagola po licima, broju, vremenima i načinima; sprezanje 2. biol. oblik oplodnje nekih algi i jednostaničnih praživotinja (trepetljikaša) sastoji se u tome da se dva organizma združe neko vrijeme i… … Hrvatski jezični portal
koitus — kòitus m DEFINICIJA term. izravni spolni odnos, spolni čin; kopulacija, snošaj SINTAGMA coitus interruptus (izg. kòitus interùptus) prekidanje spolnog snošaja prije ejakulacije (ob. kao način kontracepcije) ETIMOLOGIJA lat. coitus … Hrvatski jezični portal
kopulacíjski — a o (ȋ) pridevnik od kopulacija: kopulacijski postopek … Slovar slovenskega knjižnega jezika
okulácija — e ž (á) agr. cepljenje, pri katerem se oko cepiča vstavi za lubje podlage, cepljenje na oko: okulacija in kopulacija / okulacija na speče oko pri kateri odžene oko cepiča naslednjo pomlad; okulacija na živo oko pri kateri odžene oko cepiča še… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
