koordinirati — koordinírati (koga, što, se) dv. <prez. koordìnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. koordìnīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA uskladiti/usklađivati [koordinirati akcije; koordinirati napore] ETIMOLOGIJA njem. koordinieren ≃ ko +… … Hrvatski jezični portal
koordinírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. koordìnīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. koordìnīrān, gl. im. ānje〉 uskladiti/usklađivati [∼ akcije; ∼ napore] ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mı̏ksati — mı̏ksa|ti (što) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}upotrebljavati mikser 2. {{001f}}a. {{001f}}temeljito izmiješati, pomiješati različite tvari, sastojke u cjelinu b. {{001f}}žarg. pobrkati [∼ju mu se ideje] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
miksati — mȉksati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. upotrebljavati mikser 2. a. temeljito izmiješati, pomiješati različite tvari, sastojke u cjelinu b. žarg. brkati [miksaju mu se ideje] 3. miješati pića u koktel… … Hrvatski jezični portal
koordinantan — koordinàntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji koordinira, raspoređuje, usklađuje [koordinantno tijelo] ETIMOLOGIJA vidi koordinirati … Hrvatski jezični portal
koordinativan — kȍordinatīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji djeluje koordinirajuće SINTAGMA koordinativna veza kem. veza atoma ili atomskih skupina na neki središnji atom ili ion pomoću glavnih i sporednih valencija ETIMOLOGIJA vidi koordinirati … Hrvatski jezični portal
koordinacija — koordinácija ž DEFINICIJA 1. a. usklađenost, usklađivanje, usuglašenost (ob. neke djelatnosti, rada ljudi itd.) b. tijelo koje usklađuje rad više organizacija [koordinacija sindikata] 2. anat. motorička sposobnost efikasnog usuglašavanja pokreta… … Hrvatski jezični portal
koordinacijski — koordinácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na koordinaciju [koordinacijski odbor] ETIMOLOGIJA vidi koordinirati … Hrvatski jezični portal
koordiniranost — koordìnīranōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je koordinirano; usklađenost ETIMOLOGIJA vidi koordinirati … Hrvatski jezični portal
koordinator — koordìnātor (koordinȃtor) m DEFINICIJA onaj koji koordinira, onaj koji usklađuje dvije radnje, djelovanje ili nastojanja u administriranju, većim organizacijama, u znanosti, nekoj struci i u javnom životu ETIMOLOGIJA vidi koordinirati … Hrvatski jezični portal
