Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
kondènzātor — (kondenzȃtor) m tehn. fiz. 1. {{001f}}a. {{001f}}sprava za spremanje električnog naboja b. {{001f}}zrcalo ili kombinacija leća koje usmjeravaju zrake iz izvora svjetla na predmet koji treba osvijetliti (koristi se kod optičkih instrumenata kao… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kondenzator — kondènzātor (kondenzȃtor) m DEFINICIJA tehn. 1. fiz. a. sprava koja ima veliki električni kapacitet; najjednostavniji kondenzatori sastoje se od paralelnih vodljivih ploča između kojih se nalazi dielektrik (izolator), dielektrik može biti zrak,… … Hrvatski jezični portal
varikond — vȁrikond m DEFINICIJA tehn. električni kondenzator kojemu se kapacitet može mijenjati u određenim granicama; upotrebljava se u električnim titrajnim krugovima kojima treba mijenjati rezonantnu frekvenciju promjenom kapaciteta (npr. u… … Hrvatski jezični portal
blokíren — rna o prid. (ȋ) ki blokira, prepreči gibanje: blokirna priprava ♦ elektr. blokirni kondenzator kondenzator, ki zapre pot enosmernemu toku … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dekáden — dna o prid. (ȃ) 1. nanašajoč se na dekado: dnevne, dekadne in mesečne planske naloge; dekadna poročila 2. mat. ki ima za osnovo število deset, desetiški: dekadni način štetja; dekadni sistem ◊ elektr. dekadni kondenzator kondenzator, ki ima več… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
elektrolíten — tna o prid. (ȋ) teh. nanašajoč se na elektrolit: elektrolitna kopel ♦ elektr. elektrolitni kondenzator kondenzator, pri katerem je izolirna snov nastala z elektroliznim postopkom … Slovar slovenskega knjižnega jezika
napolníti — in napólniti im [u̯n] dov. (ȋ ọ) 1. dati v kaj v tolikšni meri, da postane polno: napolniti košaro z jabolki; napolniti sode z vinom, steklenico z vodo; s plinom napolniti; s silo napolniti kaj / napolnil si je pipo in kadil // narediti, da… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
rezonàntan — rezonànt|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji odjekuje, koji se razliježe; zvučan, snažan (o glasu) 2. {{001f}}〈ob. odr.〉 koji se odnosi na rezonancu, koji rezonira1, kojem se frekvencija titranja slaže s drugim izvorom valova ∆ {{001f}}∼ni krug… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rezonantan — rezonàntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. koji odjekuje, koji se razlijega; snažan, zvučan (o glasu) 2. (ob. odr.) koji se odnosi na rezonancu, koji rezonira2, kojem se frekvencija titranja slaže s drugim izvorom valova SINTAGMA rezonantni… … Hrvatski jezični portal
varikap — vàrikap m DEFINICIJA tehn. poluvodička dioda koja pri promjeni istosmjernog napona ili napona nižih frekvencija djeluje kao promjenljivi kapacitet; služi u elektroničnim napravama za automatsku kontrolu i regulaciju frekvencije ETIMOLOGIJA engl.… … Hrvatski jezični portal
