- klécanje
- -a s (ẹ̄) glagolnik od klecati: klecanje kolen
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
klécanje
Look at other dictionaries:
klečánje — a s (ȃ) glagolnik od klečati: od klečanja so jo bolela kolena … Slovar slovenskega knjižnega jezika
adorácija — ž 1. {{001f}}pov. u Rimskom Carstvu (kraj 3. st.) ceremonija u kojoj podanik klečeći ljubi rub careva plašta 2. {{001f}}pov. umj. a. {{001f}}u antičkim prikazima klanjanje božanstvu, vladaru ili heroju b. {{001f}}u ikonografiji, poklonstvo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jastúčac — m 〈G čca, N mn čci, G jàstūčācā〉 hip. od jastuk 1. {{001f}}anat. jagodica na vrhovima prstiju 2. {{001f}}etnol. vrsta pučkoga plesa kod kojega plesači nose jastučić koji im služi za klečanje kada naiđu na odabranicu (ili odabranika) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
klȅcalo — sr klupa uređena za klečanje i molitvu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prostracija — prostrácija ž DEFINICIJA 1. padanje, obaranje, klečanje 2. pat. a. naglo opadanje tjelesne snage u teškim akutnim bolestima b. klonulost, malaksalost, iscrpljenost, potištenost, slabost 3. pren. poniženje ETIMOLOGIJA lat. prostratio ≃ prosternere … Hrvatski jezični portal
adoracija — adorácija ž DEFINICIJA 1. pov. u Rimskom Carstvu (kraj 3. st.) ceremonija u kojoj podanik klečeći ljubi rub careva plašta 2. pov. umj. a. u antičkim prikazima klanjanje božanstvu, vladaru ili heroju b. u ikonografiji, poklonstvo pastira ili Triju … Hrvatski jezični portal
klecalo — klȅcalo sr DEFINICIJA klupa uređena za klečanje i molitvu ETIMOLOGIJA vidi klecati … Hrvatski jezični portal
jastučac — jastúčac m <G čca, N mn čci, G jàstūčācā> DEFINICIJA 1. hip. od jastuk 2. anat. jagodica na vrhovima prstiju 3. etnol. vrsta pučkoga plesa kod kojega plesači nose jastučić koji im služi za klečanje kada naiđu na odabranicu (ili odabranika)… … Hrvatski jezični portal
klečálnik — a [tudi u̯n] m (ȃ) nizki klopi podobna priprava z oporo za roke, ki se uporablja za klečanje: poklekniti na klečalnik / na klečalniku je bila odprta knjiga … Slovar slovenskega knjižnega jezika
klèk — tudi klék kléka m (ȅ ẹ; ẹ̑) šport. klečanje na obeh kolenih: preval iz kleka klêka in klék a m (ȅ é; ẹ̑) evfem., navadno kot kletvica hudič, vrag: ti klek ti! da bi te klek! glej ga kleka! … Slovar slovenskega knjižnega jezika
