- káčiti
- -im nedov. (á ȃ) knjiž. zelo jeziti, dražiti: ugovarjanje ga je kačilo
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
káčiti
Look at other dictionaries:
kačiti — kȁčiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. kȁčēći, gl. im. kȁčēnje> DEFINICIJA 1. (što) hvatati kakvom kukom ili sponom, učvršćivati za to načinjenom iglom, užetom, kukama i sl. [kačiti vagone; kačiti značku (u zapučak)] 2. (se komu) nametati… … Hrvatski jezični portal
hȁklati — nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 reg. 1. {{001f}}kvačiti, kačiti 2. {{001f}}igrati hakl (2) 3. {{001f}}igrati natjecateljske računalne igre … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nakačiti — nàkačiti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàkačen> DEFINICIJA v. okačiti ETIMOLOGIJA na + v. kačiti … Hrvatski jezični portal
nakrkačiti — nakr̀kačiti svrš. <prez. nakr̀kačīm, pril. pr. īvši, prid. trp. nakr̀kačen> DEFINICIJA staviti, natovariti što na leđa, ob. osoba osobu ETIMOLOGIJA vidi nakrkačke … Hrvatski jezični portal
otkačiti — òtkačiti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òtkačen> DEFINICIJA razg. 1. (što) skinuti, osloboditi ono što je bilo zakvačeno [otkačiti vagon od lokomotive]; otkvačiti 2. (se) a. prestati biti zakvačen; otpasti b.… … Hrvatski jezični portal
okačiti — òkačiti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. òkačen> DEFINICIJA razg. objesiti što tako da visi u jednoj točki na kuki, vješalici i sl.; okvačiti, nakačiti FRAZEOLOGIJA okačiti se kome (o vrat) nametnuti se kome kao neželjena… … Hrvatski jezični portal
kaćiperka — kaćìpērka ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA ženska osoba sklona pretjeranom kićenju, kinđurenju; pomodarka ETIMOLOGIJA ≃ kaćiti se: kititi se, v. kaćun + v. pero … Hrvatski jezični portal
kačkati — kȁčkati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA izrađivati čipke ili slične radove posebnom iglom, kukicom; kukičati ETIMOLOGIJA ≃ kača: petlja, v. kačiti … Hrvatski jezični portal
krkačiti — kr̀kačiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA nositi na leđima ETIMOLOGIJA vidi krkače … Hrvatski jezični portal
potkačiti — pòtkačiti (koga, što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòtkačen> DEFINICIJA ekspr. 1. zahvatiti, zakačiti, poduhvatiti odozdo tako da se saplete i sl. 2. pren. ozlijediti koga ETIMOLOGIJA pod 1 + v. kačiti … Hrvatski jezični portal
