- ječàv
- -áva -o prid. (ȁ á) 1. ki (rad) ječi: ječav bolnik; ekspr. odrinil je ječavo leso 2. nar. gorenjsko, ekspr. tožeč, tarnajoč: kaj bi takole ječavo revše
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
ječàv
Look at other dictionaries:
jecav — jȅcav prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je sličan jecaju; drhtav, isprekidan ETIMOLOGIJA vidi jecati … Hrvatski jezični portal
jécav — a o in jecàv áva o prid. (ẹ; ȁ á) jecljav: jecavo dekle / jecave besede … Slovar slovenskega knjižnega jezika
jȅcavo — pril. na jecav način; plačno, žalosno, uplakano … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jecavo — jȅcavo pril. DEFINICIJA na jecav način; plačno, uplakano, žalosno ETIMOLOGIJA vidi jecati … Hrvatski jezični portal
