- jástvo
- -a s (ȃ) 1. filoz. kar opredeljuje koga, da je jaz: človekovo jastvo 2. zastar. jaz: celotnost njegovega jastva / otresti se svojega jastva
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
jàstvo — sr 〈G mn tāvā/jástvā〉 fil. ukupnost onoga što čini »ja«, ukupnost svega što čini ličnost i individualnost; sebstvo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jastvo — jàstvo sr <G mn tāvā/jástvā> DEFINICIJA fil. ukupnost onoga što čini »ja«, ukupnost svega što čini ličnost i individualnost; sebstvo ETIMOLOGIJA vidi ja … Hrvatski jezični portal
sèpstvo — sr fil. ono što je unutrašnje u čovjekovoj prirodi i duhu; psihofizička ukupnost osobe, uključujući svjesna i nesvjesna obilježja [»traganje za numinoznim jest čisto ∼«]; jastvo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sepstvo — sèpstvo sr <G mn sèpstāvā/ ā> DEFINICIJA fil. ono što je unutrašnje u čovjekovoj prirodi i duhu; psihofizička ukupnost osobe, uključujući svjesna i nesvjesna obilježja [»; traganje za numinoznim jest čisto sepstvo «]; jastvo ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
ego — ȇgo m <G ȇga> DEFINICIJA 1. psih. u psihoanalitičkom smislu stupanj strukture ličnosti koji ulazi u odnose sa stvarnošću, stvara ravnotežu između nagonskih (id) i moralno etičkih (super ego) težnji i vrijednosti čovjeka; spoznajni i… … Hrvatski jezični portal