- jánjec
- -jca m (ȃ) 1. ovčji samec; oven: peči janjca; trčila sta kakor janjca // mn., nar. dolenjsko ovca sploh: imeti janjce 2. jagnje, jagenjček: kozliči in janjci
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
jànjećī — jànjeć|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na janje [∼a koža] 2. {{001f}}koji je kao u janjeta [∼e ponašanje] ∆ {{001f}}∼e zelje bot. biljka (Teucrinum polium) iz porodice usnatica (Labiatae); ∼i čičak bot., {{c=1}}v. {{ref}}turica{{/ref}}; ∼i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika