- jáčiti
- -im nedov. (ā ȃ) knjiž., redko utrjevati, krepiti, večati: jačiti mišice / sloga jih jači; jačiti obrambno moč; burja se jači
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
jáčiti — (se) nesvrš. 〈prez. īm (se), pril. sad. čēći (se), gl. im. čēnje〉 zast., {{c=1}}v. {{ref}}jačati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jačiti — jáčiti1 nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čānje> DEFINICIJA pjevati (kao đaci), pjevati jačke ETIMOLOGIJA ≃ ječati (pučkom etimologijom povezano s dijak: đak, v.) … Hrvatski jezični portal
jačiti — jáčiti2 (se) nesvrš. <prez. īm (se), pril. sad. čēći (se), gl. im. čēnje> DEFINICIJA zast., v. jačati ETIMOLOGIJA vidi jak … Hrvatski jezični portal
jačati — jàčati nesvrš. <prez. jàčām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (koga, što) činiti jačim; jačiti 2. (se) a. postajati jači; jačiti se b. etnol. nadmetati se u snazi rvačkim zahvatima ETIMOLOGIJA vidi jak … Hrvatski jezični portal
đakati — đȁkati nesvrš. <prez. đȁkām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA vikati kao pjevač, jačiti, usp. jačke ETIMOLOGIJA vidi đak … Hrvatski jezični portal
jačke — jȃčke ž mn <G mn ā/ ī> DEFINICIJA pov. narodne pjesme Hrvata iz Gradišća (Burgenlanda) i zapadne Mađarske, najčešće čakavsko ikavske [lipe jačke jačite]; dijačke ETIMOLOGIJA vidi jačiti … Hrvatski jezični portal