izučíti

izučíti
-ím dov., izúčil (ȋ í) 1. usposobiti koga za opravljanje določenega poklica, zlasti fizičnega: sina je izučil svoje obrti; izučiti koga za kovača / izučiti psa za lov 2. omogočiti komu, da se tako usposobi: s skromno plačo ga je izučil 3. ekspr. povzročiti, da kdo postane bolj preudaren: izkušnja, nesreča človeka izuči; to bo fanta izučilo; življenje jo je izučilo; brezoseb. izučilo ga je 4. zastar. naučiti, navaditi: v šoli so ga marsičesa izučili; jezika se je izučil iz knjig 5. zastar. raziskati, preštudirati: izučiti starinske listine izučíti se usposobiti se za opravljanje določenega poklica, zlasti fizičnega: izučiti se aranžerstva; izučiti se za kovača, mehanika, šiviljo; izučil se je pri znanem mojstru; izučiti se v poklicu staršev / fant se je že izučil izučèn -êna -o: izučen čevljar, mizar; izučena šivilja; za noben poklic ni izučena

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • izučiti — izùčiti svrš. <prez. ìzučīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzučen> DEFINICIJA 1. (što) postići u čemu potpuno znanje, istraživanje, u potpunosti ovladati čime, dokraja naučiti [izučiti zanat] 2. (koga) dati kome takvo znanje ETIMOLOGIJA iz + v …   Hrvatski jezični portal

  • izùčiti — svrš. 〈prez. ìzučīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzučen〉 1. {{001f}}(što) postići u čemu potpuno znanje, istraživanje, u potpunosti ovladati čime, dokraja naučiti [∼ zanat] 2. {{001f}}(koga) dati kome takvo znanje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stolàrija — stolàrij|a ž 1. {{001f}}ukupnost predmeta koje izrađuje stolar 2. {{001f}}razg. stolarski obrt, zanat [izučiti ∼u]; stolarstvo ∆ {{001f}}građevna ∼a okviri, prozori i vrata koji se ugrađuju pri gradnji objekta itd …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zànāt — m 〈G zanáta〉 1. {{001f}}izučena proizvodna, prerađivačka, obrađivačka ili uslužna djelatnost [zidarski ∼; klesarski ∼]; obrt 2. {{001f}}razg. a. {{001f}}zanimanje, struka, zvanje, profesija [od ∼a izvježban, pravi] b. {{001f}}vještina, umješnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stolarija — stolàrija ž DEFINICIJA 1. ukupnost predmeta koje izrađuje stolar 2. razg. stolarski obrt, zanat; stolarstvo [izučiti stolariju] SINTAGMA građevna stolarija okviri, prozori i vrata koji se ugrađuju pri gradnji objekta itd. ETIMOLOGIJA vidi stolar …   Hrvatski jezični portal

  • zanat — zànāt m <G zanáta> DEFINICIJA 1. izučena proizvodna, prerađivačka, obrađivačka ili uslužna djelatnost [zidarski zanat; klesarski zanat]; obrt 2. razg. a. zanimanje, struka, zvanje, profesija [od zanata izvježban, pravi] b. vještina,… …   Hrvatski jezični portal

  • izučavatelj — izučàvatelj m DEFINICIJA onaj koji proučava, razmatra, studira; izučavalac ETIMOLOGIJA vidi izučiti …   Hrvatski jezični portal

  • izučavati — izučávati (što) nesvrš. <prez. izùčāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. stjecati osnovna znanja o čemu; učiti 2. proučavati, studirati ETIMOLOGIJA vidi izučiti …   Hrvatski jezični portal

  • izučenost — ìzučenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je izučen ETIMOLOGIJA vidi izučiti …   Hrvatski jezični portal

  • izučavalac — izučàvalac m <G aoca, N mn aoci> DEFINICIJA v. izučavatelj ETIMOLOGIJA vidi izučiti …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”