Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
izmoliti — izmòliti (što) svrš. <prez. ìzmolīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzmoljen> DEFINICIJA 1. obaviti moljenje, izgovoriti molitvu 2. dobiti, postići što moljenjem, molbama [izmoliti dopuštenje za izlaz] ETIMOLOGIJA iz + v. moliti … Hrvatski jezični portal
izmòliti — (što) svrš. 〈prez. ìzmolīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzmoljen〉 1. {{001f}}obaviti moljenje, izgovoriti molitvu 2. {{001f}}dobiti, postići što moljenjem, molbama [∼ dopuštenje za izlaz] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plȁč — m 1. {{001f}}psihofiziološka pojava svojstvena čovjeku praćena suzama, posljedica je fizičke boli, tuge ili drugoga čuvstva [∼ od radosti] 2. {{001f}}etnol. naricanje, tužaljka ⃞ {{001f}}briznuti (grunuti, udariti) u ∼ naglo i jako zaplakati;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plač — plȁč m DEFINICIJA 1. psihofiziološka pojava svojstvena čovjeku praćena suzama, posljedica je fizičke boli, tuge ili drugoga čuvstva [plač od radosti] 2. etnol. naricanje, tužaljka FRAZEOLOGIJA briznuti (grunuti, udariti) u plač naglo i jako… … Hrvatski jezični portal
izmoljavati — izmoljávati (što) nesvrš. <prez. izmòljāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. izmoliti FRAZEOLOGIJA ja sebi (si) izmoljavam taj ton molim da sa mnom ne razgovarate tim tonom ETIMOLOGIJA vidi izmoliti … Hrvatski jezični portal
zmolíti — zmólim tudi izmolíti mólim dov. (ȋ ọ) rel. izgovoriti besedilo molitve: zmoliti očenaš; zmoliti prvi del rožnega venca; prim. izmoliti … Slovar slovenskega knjižnega jezika
izmoljávati — (što) nesvrš. 〈prez. izmòljāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}izmoliti{{/ref}} ⃞ {{001f}}ja sebi (si) izmoljavam taj ton molim da sa mnom ne razgovarate tim tonom … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oficij — òfīcīj m DEFINICIJA 1. zast. služb. rad u javnim djelatnostima ili organizacijama države, vojske, crkve; služba 2. kat. a. služba, dužnost klerika da mole brevijar b. meton. dio brevijara koji se mora izmoliti u jednom danu ETIMOLOGIJA lat.… … Hrvatski jezični portal
molítvica — e ž (ȋ) 1. manjšalnica od molitev: učiti se molitvic; izmoliti kratko molitvico; molitvica za srečno pot / opravil je kratko večerno molitvico 2. ekspr. kar naprej ponavljajoče se govorjenje o isti stvari: dobro že poznam tvojo molitvico o… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
primolíti — mólim dov. (ȋ ọ) 1. v krščanskem okolju moleč priti: romarji so primolili v cerkev 2. rel. z molitvijo priti do česa; izmoliti: primoliti komu zdravje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
