inspicírati — (∅, koga, što) dv. 〈prez. inspìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 obaviti/obavljati nadzor, stalno provjeravati i pratiti stanje ili djelovanje koga ili čega; nadgledati, kontrolirati ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
inspicirati — inspicírati (Ø, koga, što) dv. <prez. inspìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. obaviti/obavljati nadzor, provjeriti/provjeravati i pratiti stanje ili djelovanje koga ili čega; kontrolirati, nadgledati 2.… … Hrvatski jezični portal
placinspektor — plȁcinspektor m DEFINICIJA reg. zast. tržni nadzornik, kontrolor na tržnici ETIMOLOGIJA v. plac + v. inspicirati, inspektor … Hrvatski jezični portal
inspekcija — inspèkcija ž DEFINICIJA 1. nadgledanje i izviđanje rada (ustanove, poduzeća, škole itd.); kontrola, nadzor, pregled 2. javna nadzorna služba [sanitarna inspekcija; tržišna inspekcija; građevinska inspekcija; školska inspekcija] ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
inspekcijski — inspèkcījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na inspekciju [inspekcijska komisija] ETIMOLOGIJA vidi inspicirati … Hrvatski jezični portal
inspicijent — inspicìjent m <G mn nātā> DEFINICIJA kazal. onaj koji prema redateljevim uputama nadzire poslove iza pozornice i brine se za skladno odvijanje predstave ETIMOLOGIJA njem. Inspizient ← lat. inspiciens: nadzirući ← inspicere: nadzirati, v.… … Hrvatski jezični portal
inspektor — ìnspektor m DEFINICIJA službena osoba koja nadzire izvršenje propisanih pravila; nadglednik, nadziratelj, nadzornik ETIMOLOGIJA vidi inspicirati … Hrvatski jezični portal
inspektorat — inspektòrāt m <G inspektoráta> DEFINICIJA inspektorski ured [državni inspektorat]; nadgledništvo, nadzorništvo ETIMOLOGIJA vidi inspicirati … Hrvatski jezični portal
inspektorica — ìnspektorica ž DEFINICIJA v. inspektor ETIMOLOGIJA vidi inspicirati … Hrvatski jezični portal
inspektoričin — ìnspektoričin prid. DEFINICIJA koji pripada inspektorici ETIMOLOGIJA vidi inspicirati … Hrvatski jezični portal
