- hvalítelj
- -a m (ȋ) kdor hvali: njegovi hvalitelji ga niso zapustili
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
hvalítelj
Look at other dictionaries:
hvàlitelj — m onaj koji stalno hvali, pretjeruje u hvali; hvalilac, hvališa … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hvalitelj — hvàlitelj m DEFINICIJA v. hvalilac ETIMOLOGIJA vidi hvala … Hrvatski jezični portal
adòrātor — m (adòrātorica ž) onaj koji javno hvali i iznosi najbolja svojstva koga ili čega, onaj koji jako i neumjereno hvali koga ili što; hvalitelj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hvàlilac — m 〈G ioca, N mn ioci〉, {{c=1}}v. {{ref}}hvalitelj{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hvàliša — m 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}hvalisavac{{/ref}} 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}hvalitelj{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trubàdūr — m 〈G trubadúra〉 1. {{001f}}pov. a. {{001f}}srednjovjekovni provansalski putujući pjesnik pjevač b. {{001f}}knjiž. u renesansi, pjesnik idealizirane viteške ljubavi 2. {{001f}}glazb. zabavni pjevač lirsko ljubavne manire 3. {{001f}}pren. hvalitelj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
adorator — adòrātor m DEFINICIJA onaj koji javno hvali i iznosi najbolja svojstva koga ili čega, onaj koji jako i neumjereno hvali koga ili što; hvalitelj ETIMOLOGIJA vidi adoracija … Hrvatski jezični portal
trubadur — trubàdūr m <G trubadúra> DEFINICIJA 1. pov. a. srednjovjekovni provansalski putujući pjesnik pjevač b. knjiž. u renesansi, pjesnik idealizirane viteške ljubavi 2. glazb. zabavni pjevač lirsko ljubavne manire 3. pren. hvalitelj žena i ženske … Hrvatski jezični portal
hvališa — hvàliša m DEFINICIJA 1. v. hvalisavac 2. onaj koji pretjerano drugoga hvali, koji voli hvaliti; hvalitelj ETIMOLOGIJA vidi hvala … Hrvatski jezični portal
hvalilac — hvàlilac m <G ioca, N mn ioci> DEFINICIJA onaj koji stalno hvali, pretjeruje u hvali; hvališa, hvalitelj ETIMOLOGIJA vidi hvala … Hrvatski jezični portal
