humánost

humánost
-i ž (ȃ) lastnost človeka, ki kaže v odnosu do okolja pozitivne moralne lastnosti, človečnost: znan je po svoji resnični humanosti / ravnati s kom v duhu humanosti; načelo humanosti / humanost vzgojnih postopkov

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • humanost — hȕmānōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je human, ukupnost dobrih odlika koje izlaze iz humaniziranja, ljubav prema bližnjem; čovječnost, čovjekoljublje ETIMOLOGIJA vidi human …   Hrvatski jezični portal

  • nȅhumānōst — ž nečovječnost, nemilosrdnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ljȕdskōst — ž osobina onoga koji je čovječan; plemenitost, čovječnost, duševnost, humanost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • čovjekoljùbivōst — ž osobina onoga koji je čovjekoljubiv, humanost; čovjekoljublje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ljudskost — ljȕdskōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je čovječan; čovječnost, duševnost, humanost, plemenitost ETIMOLOGIJA vidi ljudi …   Hrvatski jezični portal

  • čovjekoljubivost — čovjekoljùbivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je čovjekoljubiv; humanost, čovjekoljublje ETIMOLOGIJA vidi čovjekoljubiv …   Hrvatski jezični portal

  • humanitet — humanìtēt m <G humanitéta> DEFINICIJA 1. antrop. ljudi kao cjelina; ljudska vrsta 2. stanje, osobine ili činjenice koje čovjeka čine čovjekom (za razliku od životinja), opr. bestijalnost 3. osobina onoga koji izražava ljudske osobine ili… …   Hrvatski jezični portal

  • antihumani — antihùmānī prid. DEFINICIJA 1. koji je protivan čovjeku i njegovim odlikama, obratno od onoga kakav je čovjek kao moralno i etičko biće; neljudski [antihumana priroda zločinca], opr. human 2. koji je protiv ljudi i protiv čovjeka kao ljudskog… …   Hrvatski jezični portal

  • humanitéta — e ž (ẹ̑) 1. knjiž. humanost, humanizem: ideal humanitete, svetovnega miru in spoštovanja človeka 2. do 1848 zadnja dva razreda šestletne gimnazije: profesor humanitete v Celovcu …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • hválen — lna o prid. (ā) 1. ki izraža hvalo, priznanje: v hvalnem govoru je omenil tudi njegovo humanost; hvalna molitev, pesem 2. star. vreden hvale, priznanja: hvalna prizadevnost dijakov; hvalno dejanje rešitelja hválno prisl., v povedni rabi izraža… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”