- hučáti
- -ím nedov. (á í) redko močno pihati: veter huči
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
hučáti
Look at other dictionaries:
húčati — (∅) nesvrš. 〈prez. čīm, pril. sad. čēći, prid. rad. húčao, gl. im. čānje〉 snažno šumjeti, šumjeti kao vodopad ili kao bujica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hučati — húčati (Ø) nesvrš. <prez. čīm, pril. sad. čēći, gl. im. čānje> DEFINICIJA snažno šumjeti, šumjeti kao vodopad ili kao bujica ETIMOLOGIJA vidi huk … Hrvatski jezični portal
búčiti — (búčati) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čānje〉 1. {{001f}}praviti buku; galamiti, vikati 2. {{001f}}hučati, hujati (vjetar, more, bujica) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
húčiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, prid. rad. húčio, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}hučati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bučiti — búčiti (búčati) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čānje> DEFINICIJA 1. praviti buku; bukati, galamiti, vikati 2. hučati, hujati (vjetar, more, bujica) ETIMOLOGIJA vidi buka … Hrvatski jezični portal
