- hŕliti
- -im nedov. (ŕ) nar. severovzhodno smrčati: glasno hrliti // spati: vsi so že trdno hrlili, le on je bedel
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
hrliti — hȑliti (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. lēći, gl. im. ljēnje> DEFINICIJA radosno juriti; hitati ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Hȇrl (Bjelovar), Hèrlić (Međimurje), Hèrljević (120, Gorski kotar), Hŕle (Zagreb, Dubrovnik), Hr̀lec (Križevci),… … Hrvatski jezični portal
pohrliti — pòhrliti (Ø) svrš. <prez. pòhrlīm, pril. pr. īvši, prid. rad. pòhrlio> DEFINICIJA 1. krenuti naglo prema komu ili prema čemu [pohrliti u zagrljaj] 2. pren. upustiti se u nešto bez obzira na posljedice ETIMOLOGIJA po + v. hrliti … Hrvatski jezični portal
dohrliti — dòhrliti svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. rad. dòhrlio> DEFINICIJA doći hrleći; dobrzati, dohitati ETIMOLOGIJA do 1 + v. hrliti … Hrvatski jezični portal
hrlo — hr̀lo pril. DEFINICIJA na hrli način; hitro, žustro ETIMOLOGIJA vidi hrliti … Hrvatski jezični portal
hrlost — hr̀lōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je hrlo ETIMOLOGIJA vidi hrliti … Hrvatski jezični portal
hrli — hr̀lī prid. DEFINICIJA koji je brz [hrli korak]; hitar, žustar ETIMOLOGIJA vidi hrliti … Hrvatski jezični portal