- homoním
- -a m (ȋ) lingv. beseda, ki ima enako zvočno ali pisno podobo kot druga beseda, a drugačen pomen, enakozvočnica
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
homoním
Look at other dictionaries:
homònīm — m 〈G homoníma〉 lingv. riječ ista oblika ali različita značenja spram neke druge riječi; istozvučnica, opr. sinonim ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
homonim — homònīm m <G homoníma> DEFINICIJA lingv. riječ ista oblika ali različita značenja spram neke druge riječi; istozvučnica, opr. sinonim ETIMOLOGIJA homo 1 + onim … Hrvatski jezični portal
homonim — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. mnż I, D. u, M. homonimmie {{/stl 8}}{{stl 7}} wyraz mający identyczną formę językową z innym wyrazem, lecz inne znaczenie, np. rola (aktora) i rola (uprawna) <gr.> {{/stl 7}} … Langenscheidt Polski wyjaśnień
homònim — ho|mò|nim Mot Pla Adjectiu variable … Diccionari Català-Català
homonim — sf., dbl., Fr. homonyme Sesteş … Çağatay Osmanlı Sözlük
homonim — m IV, D. u, Ms. homonimmie; lm M. y jęz. «wyraz mający jednakowe brzmienie z innym wyrazem, lecz odmienne znaczenie, etymologię, a niekiedy i pisownię, np. bal = zabawa i bal = kloc» ‹gr.› … Słownik języka polskiego
homonimno — homònīmno pril. DEFINICIJA kao homonim, na način homonima ETIMOLOGIJA vidi homonim … Hrvatski jezični portal
istòzvučnica — ž lingv. riječ koja ima označitelj kao koja druga riječ, ali različiti označenik; riječ koja se isto piše i izgovara kao neka druga riječ, ali s različitim značenjima (kȍsa brdska i kȍsa vrsta alata); homonim, {{c=1}}usp.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sinònīm — m 〈G sinoníma〉 lingv. riječ koja se glasovnim sastavom razlikuje od druge s kojom ima a. {{001f}}isto značenje (npr. tisuća/hiljada, kiša/dažd); istoznačnica, pravi sinonim b. {{001f}}blisko značenje (npr. kuća/dom, obitelj/porodica);… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sesteş — sf., dbl. Söylenişleri aynı, anlam ve kökleri ayrı olan (kelimeler), eş adlı, eş sesli, homonim … Çağatay Osmanlı Sözlük
