- héksakord
- in heksakórd -a m (ẹ̑; ọ̑) muz., v srednjeveški glasbi diatonična lestvica šestih tonov
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
heksakord — hȅksakord m DEFINICIJA glazb. glazbena ljestvica od šest dijatonskih stupnjeva s polustupnjem između trećega i četvrtoga ETIMOLOGIJA heks + v. akord … Hrvatski jezični portal