- hajkáč
- -a m (á) ekspr., med narodnoosvobodilnim bojem kdor hajka: vas je bila polna hajkačev
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
hàjkāč — m 〈G hajkáča〉 onaj koji sudjeluje u hajci; pogonič, gonič, hajkaš, {{c=1}}usp. {{ref}}hajka (1){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gònīč — m 〈G goníča〉 1. {{001f}}onaj koji tjera stoku 2. {{001f}}hajkač u lovu; gončin 3. {{001f}}kinol. vrsta psa [istarski ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hȃjkati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}lov. sudjelovati u hajci kao onaj koji podiže ili tjera divljač, {{c=1}}usp. {{ref}}hajkač{{/ref}} 2. {{001f}}sudjelovati u hajci, {{c=1}}usp. {{ref}}hajka (2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tjȅralac — m 〈G aoca, N mn aoci〉 onaj koji tjera što ili koga; gonič, hajkač … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trajber — trȁjber m DEFINICIJA reg. 1. onaj koji sudjeluje u hajci; hajkač 2. onaj koji goni, tjera stoku; gonič, goničar ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju): Tràjbar (170, Zagreb, Klanjec, Međimurje), Tràjber (Zagreb, Međimurje) ETIMOLOGIJA njem. Treiber … Hrvatski jezični portal
tjeralac — tjȅralac m <G aoca, N mn aoci> DEFINICIJA onaj koji tjera što, gonič, hajkač ETIMOLOGIJA vidi tjerati … Hrvatski jezični portal
gonič — gònīč m <G goníča> DEFINICIJA 1. onaj koji tjera stoku; gončin 2. hajkač u lovu 3. kinol. vrsta psa [istarski gonič] ETIMOLOGIJA vidi goniti … Hrvatski jezični portal