- grúntati
- -am nedov. (ú) pog. premišljevati, razglabljati: kar naprej kaj grunta in tuhta; grunta o problemu / dolgo je gruntal, kako bi ga pridobil
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
gruntati — grȕntati (Ø, što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. promišljati što, razmišljati o čemu kao o namjeri, praviti planove za kakvo djelo u budućnosti ETIMOLOGIJA njem. gründeln: roniti … Hrvatski jezični portal
progruntati — progrùntati (Ø, što) svrš. <prez. progrùntām, pril. pr. āvši, prid. trp. prȍgruntān> DEFINICIJA reg. promisliti što ETIMOLOGIJA pro 4 + v. gruntati … Hrvatski jezični portal
pregruntati — pregrùntati svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. prȅgruntān> DEFINICIJA reg. razmisliti o čemu radi donošenja odluke, odvagnuti sve argumente, razmisliti, promisliti, usp. progruntati ETIMOLOGIJA pre 1 + v. gruntati … Hrvatski jezični portal