- grúdica
- -e ž (ú) manjšalnica od gruda: grudica blata; grudica zemlje / grudica snega / mešati moramo tako dolgo, da je moka čisto brez grudic
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
grudica — grȕdica ž DEFINICIJA dem. od gruda ETIMOLOGIJA vidi gruda … Hrvatski jezični portal
ùgrušak — m 〈G ška, N mn šci〉 1. {{001f}}grudica ugrušane tvari; grumuljica, zgrušak 2. {{001f}}grudica usirene krvi (coagulum) [∼ krvi, usp. tromb] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ugrušak — ùgrušak m <G ška, N mn šci> DEFINICIJA 1. grudica ugrušane tvari; grumuljica 2. grudica usirene krvi (coagulum) [ugrušak krvi, usp. tromb] ETIMOLOGIJA vidi ugrušati … Hrvatski jezični portal
grumùljica — ž sitna grudica, vrlo mala kuglica koja se pojavljuje ili oblikuje u uljnoj tekućini, zrnca koja kvare traženu glatkoću i jednolikost; gromuljica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
grȕdast — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}grudav{{/ref}} 2. {{001f}}koji sliči na grudu ili ono što je u grudama, koji je kao gruda ili grudica; skrutnut … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȁvoljak — m 〈G ōljka, N mn ōljci〉 1. {{001f}}gruda tijesta umiješana prstima kao kuglica, manji kolačić ili figurica 2. {{001f}}grudica dobivena žvakanjem (npr. kudjelje, tako da se njome može začepiti dječja pucaljka od bazge); guka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zgrušávānje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}usp. {{ref}}zgrušavati se{{/ref}} 2. {{001f}}kem. proces u kojem tekućina dobiva obilježja grudica; koagulacija 3. {{001f}}fiziol. proces nastajanja ugrušaka nepovratnom promjenom bjelančevina [∼ krvi; ∼ mlijeka] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òvčica — ž hip. i dem. od ovca 1. {{001f}}〈samo mn òvčice〉 meteor. gov. rod visokih oblaka cirokumulusa, koji se pojavljuju kao sloj bjeličastih sitnih grudica 2. {{001f}}naziv za razne kukce, ribe i cvijeće … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùsirak — m 〈G ùsīrka, N mn ùsīrci〉 grudica sira ili zgrušane krvi, ono što se ugruša; ugrušak, tromb (u krvi) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovčica — òvčica ž <N mn òvčice> DEFINICIJA hip. i dem. od ovca 1. (samo mn) meteor. gov. rod visokih oblaka cirokumulusa, koji se pojavljuju kao sloj bjeličastih sitnih grudica 2. naziv za razne kukce, ribe i cvijeće ETIMOLOGIJA vidi ovca … Hrvatski jezični portal