Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
artikulácījskī — prid. koji se odnosi na artikulaciju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
artikulacijski — artikulácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na artikulaciju ETIMOLOGIJA vidi artikulacija … Hrvatski jezični portal
dislàlija — ž pat. artikulacijski poremećaj govora; tepanje ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glàsnice — ž pl. tantum fiziol. artikulacijski organ, mišićni nabor koji aktiviranjem daje zvučnost kao artikulacijsko svojstvo pojedinim glasovima, npr. glasu »b« prema bezvučnom »p«; glasiljke, glasne žice … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
okluzija — oklúzija ž DEFINICIJA 1. fiz. pojava da čvrsto tijelo u sebi zadrži uklopljenu čvrstu tvar, tekućinu ili plin [u proizvodnji metala događa se okluzija čestica troske i plinova] 2. meteor. zadnja faza razvoja ciklone: pri tlu dolazi do spajanja… … Hrvatski jezični portal
dislalija — dislàlija ž DEFINICIJA pat. artikulacijski poremećaj govora, uzroci su oštećenje sluha, živčanog sustava i sl.; tepanje ETIMOLOGIJA dis 1 + lalija … Hrvatski jezični portal
glasnice — glàsnice ž pl. tantum DEFINICIJA fiziol. artikulacijski organ, mišićni nabor koji aktiviranjem daje zvučnost kao artikulacijsko svojstvo pojedinim glasovima, npr. glasu »b« prema bezvučnom »p«; glasiljke, glasne žice ETIMOLOGIJA vidi glas … Hrvatski jezični portal
