- govórništvo
- -a s (ọ̑) spretnost, znanje govorjenja, zlasti v javnosti: vadili so se v govorništvu / študij govorništva
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
govórništvo
Look at other dictionaries:
gòvōrnīštvo — sr 〈G mn tāvā/ ā〉 vještina koja njeguje umijeće javnoga govorenja, vještina slikovitog i uvjerljivog izražavanja; retorika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
govorništvo — gòvōrnīštvo sr <G mn tāvā/ ā> DEFINICIJA vještina koja njeguje umijeće javnoga govorenja, vještina slikovitog i uvjerljivog izražavanja; retorika ETIMOLOGIJA vidi govor … Hrvatski jezični portal
bèsjednīštvo — sr ekspr. 1. {{001f}}govorništvo, govornička vještina 2. {{001f}}propovjednička vještina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
besjedništvo — bèsjednīštvo sr DEFINICIJA ekspr. 1. govorništvo, govornička vještina 2. propovjednička vještina ETIMOLOGIJA vidi besjeda … Hrvatski jezični portal
govórniški — a o prid. (ọ̑) nanašajoč se na govornike ali govorništvo: postavil se je v govorniško držo / govorniški oder / govorniška nadarjenost, spretnost / govorniški jezik; uporabljal je govorniške fraze … Slovar slovenskega knjižnega jezika
govórstvo — a s (ọ̑) knjiž. govorništvo: zgrajen je po pravilih klasičnega govorstva … Slovar slovenskega knjižnega jezika
retórika — e ž (ọ) 1. spretnost, znanje govorjenja, zlasti v javnosti, govorništvo: prevzela jih je njegova bleščeča retorika; vaditi se v retoriki / študirati retoriko; pravila retorike 2. knjiž. lepo, izbrano, a navadno vsebinsko prazno govorjenje,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
