gòspodovati — (∅) nesvrš. 〈prez. dujēm, pril. sad. dujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}rij. izigravati gospodina, ponašati se kao gospodin 2. {{001f}}vladati nad čim, biti vrlo proširen na nekom području; prevladavati, dominirati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gospodovati — gòspodovati (Ø) nesvrš. <prez. dujēm, pril. sad. dujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. rij. izigravati gospodina, ponašati se kao gospodin 2. vladati nad čim, biti vrlo proširen na nekom području; prevladavati, dominirati ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
zagospodovati — zagòspodovati (čime) svrš. <prez. zagòspodujēm, pril. pr. āvši, prid. rad. zagòspodovao> DEFINICIJA početi gospodovati, ob. nekom zemljom ili pokrajinom u smislu feudalnog društva i vladarskih prava [zagospodovati Dalmacijom] ETIMOLOGIJA za … Hrvatski jezični portal
dominírati — (∅, nad kim, nad čim) dv. 〈prez. domìnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}pov. gospodovati 2. {{001f}}prevladati/prevladavati, imati prevlast, istaći/isticati se, izdići/izdizati se (nad drugima) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zagòspodovati — (čime) svrš. 〈prez. zagòspodujēm, pril. pr. āvši, prid. rad. zagòspodovao〉 početi gospodovati, ob. nekom zemljom ili pokrajinom u smislu feudalnog društva i vladarskih prava [∼ Dalmacijom] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dominirati — dominírati (Ø, nad kim, nad čim) dv. <prez. domìnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. pov. gospodovati 2. prevladati/prevladavati, imati prevlast, istaći/isticati se, izdići/izdizati se (nad drugima)… … Hrvatski jezični portal
carováti — újem nedov. (á ȗ) redko biti car, vladati kot car: takrat je v Rusiji caroval Aleksander I. // iron. gospodovati, vladati: v hiši je carovala žena / v politiki je carovala demagogija … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dogospodováti — újem dov. (á ȗ) končati gospodovati: mož je kmalu dogospodoval … Slovar slovenskega knjižnega jezika
gospodovánje — a s (ȃ) glagolnik od gospodovati: težnje po gospodovanju … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nad — predl. I. s tožilnikom, v zvezi z enklitično obliko osebnega zaimka nád (ȃ) 1. za izražanje premikanja k zgornji strani česa, ne da bi nastal neposreden dotik, ali dosege takega položaja: nad naše kraje doteka hladen zrak; balon se je dvignil… … Slovar slovenskega knjižnega jezika